SVAKODNEVNO U 7:30 Božje je kraljevstvo među nama

ČITANJA:

od dana: Zah 2,5-9a.14-15a;

Otpj. pj.: Jr 31,10-12ab.13;

Lk 9,43b-45

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok su se svi divili svemu što je Isus činio, reče on učenicima: »Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke.« Ali oni ne razumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome.

Riječ Božju tumači vlč. Ivica Cujzek:

Hvaljen Isus i Marija, poštovani i dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija!

Kad god čujemo da je Gospodin spomenuo srce, otvaraju nam se pred očima bolne slike ožiljaka koje mi u svojim srcima nosimo, a prate ih misli na sve što je njegovo Srce podnijelo u onim trenucima kada je bio „predan ljudima u ruke“. Sve naše boli i jade, sve naše nevolje, grijehe i slabosti prigrlio je Gospodin na svoje Srce. Zato su posebno dirljive njegove riječi koje danas pred nama stoje i kao opomena i kao molitva: „Uzmite k srcu.“

On koji je autor i izvor milosrđa – miloga srca – koji se nije libio biti predan ljudima u ruke, poziva da njegovu riječ uzmemo k srcu. Lijepa je to slika, ali što to znači? U našem narodu postoji fraza „ruku na srce“ i ona se koristi onda kada želimo biti iskreni, otvoreni, bez dlake na jeziku i fige u džepu. Živjeti od srca – hrabro, srčano, to traži Gospodin od nas, to nam sugerira i spomendan sv. Jeronima, jednog od najvećih poznavatelja Božje riječi.

Kada o njoj razmišljamo, kada je želimo protumačiti i širiti, moramo se odreći pretencioznosti i osloboditi nerealnosti. U dobroj namjeri želimo zvučati lijepo i pametno, da se naše riječi sviđaju drugima i da im se drugi dive. Ali dolazimo tada u napast da Boga preselimo u daleko i neosobno bespuće neba ili neopipljivo i apstraktno teološko područje. A Božje je kraljevstvo među nama! Dogodi nam se da njegovo milosrđe pretvorimo u sentimentalnost, a to nije isto! Dolazimo u opasnost da zapadnemo u slatkorječivost, dodvoravanje i laskavost, što je vrlo naporno za slušati, pogotovo onima koji proživljavaju svoje velike petke. Patetičnost nas udaljava od stvarnosti Kristova srca. Koje je blago i ponizno – ali koje je probodeno, a to nije baš srcedrapajuća priča.

Sveto pismo nije lijepa priča. Ljubav nije romantična komedija, kao što ni život nije bajka. Naša stvarnost puna je slomljenih srdaca, nerazumijevanja i straha, baš kako današnja Božja riječ kaže da učenici nisu shvatili, a bojali su se pitati o tome. Možda se i mi nekad bojimo pitati ili se osjećamo manje vrijedno ako nešto ne znamo, sramimo se tražiti savjet. Tim više pozvani smo istražiti gdje su naša srca. Je li moje „srce na mjestu“ ili mi je „srce u peti“?

Božja riječ veli: „Gdje ti je blago, ondje će ti i srce biti.“ Gdje se nalazi blago i gdje kuca srce našega Gospodina, lako ćemo otkriti jer poznato nam je kako on kaže: Blago siromasima, ožalošćenima, krotkima, milosrdnima, progonjenima… Mi, s druge strane, tvrdimo u sv. misi da srca imamo „gore, kod Gospodina“. Što to znači? Gdje je to gore? Jeste li kad o tome razmišljali, dragi slušatelji? Ako letimo previsoko, ako izbjegavamo svoju stvarnost, mogli bismo se mimoići s Isusom jer on se spušta među nas. Rekli smo malo prije da je njegovo Srce tu dolje kod nas, da kuca uz one malene koje je prozvao svojim blagom i kojima je povjerio svoje kraljevstvo. Da, njegovo je Srce tu dolje uz nas, međutim ipak je gore, tj. iznad nas. Ove riječi zvuče zbunjujuće poput zagonetke, no vrlo je lako odgonetnuti da se radi o tajni križa. Križ je jedino mjesto gdje je Krist na ljude gledao s visine, a ljudi njega prema gore. To je mjesto na kojem se susreće čovjekovo i Božje zlato, čovjekovo i Božje srce.

Razmišljajmo o toj tajni križa koji nam je tako potreban. On je poput sile gravitacije. Mi letimo previše u oblake i zato naša zemlja postaje tako pekmezasta, tako razmažena. Gledajući prema Isusovu Srcu i njegovu milosrđu ne zaustavljajmo se na udobnosti jer to Srce nije naslonjeno na nježan jastučić. Mnogi bi htjeli mekani križ bez čavala, ovaj krvav im se ne sviđa. Ali Isus ne traži popularnost. Modernim rječnikom, on ne treba lajkove i pratitelje. On traži nasljedovatelje. Ne one koji će ga samo pratiti, nego one koji će svjedočiti. Približimo se zato i mi križu da bismo čuli ritam Isusova Srca. I odgovorimo sami sebi jesu li doista tamo gore, uz njegovo, i naša srca.