SVAKODNEVNO U 7:30 Gospodin je uvijek tu za svakoga od nas

ČITANJA:

Br 11,4b-15;

Ps 81,12-17;

Mt 14,13-21

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.

Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.

On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.

Riječ Božju tumači fr. Mihovil Žuljević-Mikas:

Čovjek je takav da se vrlo lako uzruja kad mu stvari ne krenu onako kako je planirao. Možemo tako planirati svoj godišnji odmor do u najsitnije detalje i onda neočekivano se pojavi nešto s čime se moramo nositi, pokvari se automobil dan prije polaska na put i slično. U današnjem evanđelju čuli smo kako je Isus planirao otići sa svojim učenicima na samotno mjesto, u osamu. Međutim, mnoštvo ljudi stiglo je pred njih, želeći biti u Isusovoj nazočnosti. Sigurno da Isus nije bio najoduševljeniji tom situacijom, no evanđelje kaže da je unatoč prvotnom planu o povlačenju u osamu ipak imao suosjećanja prema mnoštvu i počeo liječiti bolesne među njima. Vidimo kako su Isusu ljudske potrebe uvijek na prvom mjestu i ne samo ovdje nego nigdje u evanđelju ne nalazimo da je Isus nekoga u potrebi odbio. Gospodin je uvijek tu za svakoga od nas. Kad dođemo pred njega u svojoj potrebi neće nas zaobići niti prepustiti samima sebi nego će biti za nas tu danas kao i za sve one ljude u vrijeme svoje javne službe.

Kako je dan odmicao, Isusovi učenici prepoznali su da ljudi postaju gladni. Očito rješenje ovog problema za učenike bilo je poslati mnoštvo da kupe hranu u susjednim selima. Međutim, Isus vidio drugačije rješenje njihove potrebe za hranom; a to je da ih sam hrani, uz pomoć učenika. Učenici su Isusu donijeli ono malo hrane koju je mnoštvo imalo i na neki tajanstveni način koji ne razumijemo niti ćemo ikada razumjeti, Isus je nahranio mnoštvo. Nakon što je služio mnoštvu liječeći njihove bolesne, sada im je služio hraneći ih, zadovoljavajući njihovu tjelesnu glad. Isusovi čini nad kruhom: uzimanje, blagoslov, lomljenje i davanje podsjećaju nas na ono što je Isus učinio na posljednjoj večeri i na ono što se događa na svakoj svetoj misi, a to je da nas nastavlja hraniti, ne kruhom i ribom, već samim sobom, Kruhom života. Mi vjerujemo da je Gospodin uvijek tu s nama kako je obećao u sve dane do svršetka svijeta, najstvarnije i najsavršenije u sakramentu euharistije. I tako svaki put kada ga primimo u svetoj pričesti Isus nas šalje dalje da Ga kroz sebe donesemo drugima.