SVAKODNEVNO U 7:30 Naš križ je s Kristom prihvatljiviji, lakši i smisleniji

ČITANJA:

Izl 3,13-20;

Ps 105,1.5.8-9.24-27;

Mt 11,28-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Riječ Božju tumači mons. Ivica Pervan:

Ne osjećamo li se umorno, poštovani slušatelji? Svakodnevno smo bombardirani razno-raznim informacijama crne kronike, nasilja i neimaštine, zbijega i stradanja nevoljnih ljudi koji bježe iz svoje svakodnevne bijede, rata, nemira i nesigurnosti. A sve je to prouzrokovao čovjek, ne Bog. Istini za volju, Bog je sve to dopustio. Ne želeći ukinuti ljudsku slobodu, prihvaća da čovjek čini sve što čini. Ali on i nadalje ima sućuti prema ljudskom stvorenju koje jauče i viče u svojim nevoljama i bolima.

Bog po svom ljubljenom Sinu poziva sve i svakoga k sebi: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ Isusov poziv je pun ohrabrenja što je današnjem čovjeku itekako potrebno. Doći nekome komu možeš sve povjeriti, komu možeš iznijeti istinu svoje duše. Veliki je blagoslov i neizmjerna je radost za svakoga od nas.

Jednom zgodom, jedna osoba mi je rekla. Ima nešto u meni što mi ne da da se oslobodim svojih loših navika. I kao da se ne želim toga osloboditi. Bojim se da ću biti nesretna. I premda to što činim znam da je grešno i znam da mi šteti, ja se bojim da ću nešto izgubiti. Imam osjećaj da me ta navezanost čini sretnom.

Što je to što nas može učiniti sretnim osobama? Što je to što nas može osloboditi naše ovisnosti i navezanosti? Nema toga tko bi nam mogao udijeliti trajnu sreću, mir i spokoj, osim samoga Boga. I onda kada nam se čini da nas to trenutačno, a uz to još i štetno, na trenutak čini sretnima, ipak u konačnici zastanemo pred samima sobom i posvijestimo si da je sve to samo farsa, obmana i laž. Nema ničega na ovoj zemlji što će nas učiniti trajno sretnima i zadovoljnima. Iskrena, istinska radost i sreća izvire samo iz Boga.

Stoga, neka nam ne bude teško osloboditi se svih zapreka koje nas sputavaju kako bi nas spriječile da dođemo k njemu, te da uz njegovu pomoć uzimamo svoj životni, svakodnevni terete i križeve te da koračamo za njim koji nas vodi u sigurnu luku istine i spasa, luku prave slobode i spokoja. Samo ako se prigrli životni križ u svim svojim segmentima i stvarnostima, slijedeći poniznog i skrušenoga Krista moći ćemo doći do njega u kojem je naš spokoj i odmor. Pozvani smo životni križ prigrliti i prihvatiti, te noseći ga za Isusom donijeti ga do cilja, jer nam Krist daje smisao križu i križevima.

I da je ne znam kako teško životno breme, ono s Isusom i u Isusu postaje i lako i slatko. Križ sam po sebi je besmislen, ali križ u Isus Nazarećaninu je spas, istina i život. Prigrlimo križ u imenu Isusa Krista i križ će biti prihvatljiviji, lakši i smisleniji.