SVAKODNEVNO U 7:30 Neka je slava i hvala Bogu koji ne skida svoga pogleda s nas

ČITANJA:

Izl 3,1-6.9-12;

Ps 103,1-4.6-7;

Mt 11,25-27

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.«

Riječ Božju tumači mons. Ivica Pervan:

„Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje…“

Poštovani slušatelji, kako je divno kada se može iskrena srca, punih pluća i vedra pogleda iz dna duše uskliknuti izričaj slave i hvale.

Isus u današnjem evanđelju slavi svog Oca nebeskoga što je otajstva kraljevstva objavio malenima, a sakrio ta ista otajstva od mudrih i umnih. Nije Isus protiv mudrih i mudrosti, niti je protiv umnih i umnosti. No, ne može se složiti s njima, ili tim i takvima koji misle da je sve u umu i razumu. Svijet koji nas okružuje koliko god nam bio shvatljiv i razumljiv, isti taj svijet ima svoje tajne koje su poznate samo njegovom tvorcu. Bogu.

Maleni kod Isusa su oni koji su svjesni svoje ograničenosti, te vjeruju da sve što postoji i opstaje jest djelo nevidljivoga, ali prisutnoga, Boga. Onoga Boga koji se objavljuje Mojsiju u plamtećem grmu, koji ga šalje da maleni vjerni narod izvede iz ropstva egipatskih tlačitelja te povede taj isti narod u obećanu zemlju. Zemlju sigurnosti i blagostanja. Bog je Bog malenih, poniznih, a nikako oholih i bahatih.

Sve što je stvoreno, sve što postoji, razumljivo i nerazumljivo, vidljivo i nevidljivo, sve je Otac predao Sinu u ruke. Predao u njegovu volju. U starom zavjetu se Bog objavljivao i govorio, po prorocima i izabranim pojedincima. No, u Isusu se očitovao u potpunosti. Zapravo u njegovom liku je postao vidljiv i čujan. Sin ga poznaje jer je dio njega, Oca, objavljujući sebe, objavljuje tog istog Oca u snazi i sili Duha Svetoga.

I upravo zbog tog milosnog objavljivanja i utjelovljenja, pozvani smo i mi kao vjernici iskazati zahvalu i slavu Bogu. Pozvani smo s psalmistom pjevati: „Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina, i ne zaboravi dobročinstava njegovih!“

Jer mu se svidjelo postati jednim od nas. Uzeti naš lik i narav. S nama biti u svemu jednak osim u grijehu, ali da nas grešnike iz gliba grijeha podigne i da nas prenese u divno kraljevstvo slave svoje.

Neka je slava i hvala Bogu, koji ne skida svoga pogleda s nas. Koji nad nam bdije i korake naše usmjerava na put mira i radosti. Samo je u Njemu mir i radost dušo moja, i zato ga slavi i hvalu mu podaj.