SVAKODNEVNO U 7:30 Mons. Petar Palić: Pomirenje vodi u život s Bogom i bližnjima ispunjen povjerenjem, ljubavlju i poštovanjem

ČITANJA:

Sir 44.1.9-14;

Ps 149,1-6a .9b;

Mk 11,11-25

Tekst evanđelja:

Uz klicanje mnoštva uđe Isus u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju. Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ine bijaše vrijeme smokvama. Tada reče smokvi: »Nitko nikada više ne jeo s tebe!« Čuli su to njegovi učenici.

Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. Učio ih je i govorio: »Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!«

Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada. Kad su ujutro prolazili mimo ione smokve, opaze da je usahla do korijena. Petar se prisjeti pa će Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu.«

Isus im odvrati: »Imajte vjeru Božju. Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’ i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže – doista, bit će mu! Stoga vam kažem: Sve što god .zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš ikoji je na nebesima otpusti vaše prijestupke.«

Riječ Božju tumači mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić:

Na završetku današnjega Evanđelja Isus kaže: “No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš koji je na nebesima otpusti vaše prijestupke.“

Postoji temeljni kršćanski kontekst u vezi s vjerom: samo oni koji su voljni oprostiti drugima mogu dobiti oprost i za sebe. To je Isusu bilo toliko važno da je u molitvi ‘Oče naš’ uvrstio molbu: ‘Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima svojim’.

Kontekst u kojemu se govori o oprostu u današnjem Evanđelju isprva se čini čudnim. Ne radi se prvenstveno o oprostu. Slušamo najprije o smokvi koju je Isus prokleo jer nije dala ploda. Navečer istoga dana učenici vide da se ovo drvo osušilo. Oni na to skreću Isusu pozornost. Sve što netko zatraži s punim povjerenjem bit će i učinjeno, Isusova je izjava. Dakle, ovdje se radi o snažnoj molitvi i obećanju da će Bog na molitvu odgovoriti. Doslovno Isus kaže: „Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!“

Važno je ne izvlačiti Isusove riječi iz konteksta. Inače će se dogoditi ono s čime se često susrećemo: ljudi obećanje pretvaraju u jamstvo. Izvlače sljedeći zaključak: Ako se samo pravilno moliš, doživjet ćeš ispunjenje svih svojih želja. A kada se netko žali da mu molitva nije uslišana, osuđuju: “Nisi se dobro molio ili si premalo vjerovao.”

Ovo je temeljni nesporazum. Molitva se nikada ne odnosi samo na mene i moj odnos s Bogom. Odnos s mojim bližnjima također igra važnu ulogu u molitvi. Možda mi to ponekad smeta. Ako me netko povrijedio ili čak uznemirio, želim da se Bog samo usredotoči na mene i eventualno potvrdi moju povrijeđenost. Ali to ne ide tako. Bog me želi utješiti i također želi izliječiti moju bol. No, njegovo djelovanje uključuje i moj odnos prema mojim bližnjima. Upravo tu leži blagotvorno i ljekovito djelovanje molitve. Dakle, moj odnos s Bogom nužno uključuje i moj odnos s mojim bližnjima.

To molitvu čini zahtjevnom, ali i iznimno vrijednom aktivnošću. Molitva nije ograničena na iznošenje svih mojih želja i zahtjeva Bogu. Kada budem molio, doživjet ću da će njezina moć djelovati u mom životu kroz traženje i razumijevanje. Doživjet ću da moje najdublje čežnje budu zadovoljene. Možda ne dobivam, zapravo sigurno ne dobivam sve što želim. Zauzvrat mi Bog daje nešto što nisam ni znao koliko želim: pomirenje. Pomirenje vodi u život s Bogom i mojim bližnjima koji je ispunjen uzajamnim povjerenjem, ljubavlju i poštovanjem.

mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. Foto: KTA