SVAKODNEVNO U 7:30 Mons. Petar Palić: Isus nam otvara oči za nove duhovne, društvene i materijalne stvarnosti

ČITANJA:

Sir 42, 15-25;

Ps 33,2-9;

Mk 10,46-52

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!«

Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.

Riječ Božju tumači mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić:

Bartimej je uzor vjere u Markovom evanđelju. Bartimejeva vjera nije recitiranje ispravne ispovijedi ili prihvaćanje određenih dogmi. Njegovo je nepopustljivo uvjerenje da ga Isus može i hoće spasiti od njegove potrebe.

Bartimej shvaća tko je Isus. Naslov koji Bartimej koristi za Isusa, Sin Davidov, ukazuje na to da unatoč svojoj sljepoći i svim njezinim konotacijama duhovnog neznanja, Bartimej vidi kraljevske dimenzije Isusova identiteta. Kako događaj napreduje, otkrivamo da Bartimej također razaznaje da je Isus posebno sposoban iskazivati milosrđe i liječiti.

Bartimej ustraje unatoč preprekama. Vjera ne dolazi lako; mora svladati prepreke kako bi dobila ono što traži. Drugi u mnoštvu prekoravaju Bartimeja, tražeći da šuti. Ovaj detalj nas podsjeća da slijepi prosjaci žive blizu dna društvenih privilegija u drevnom, ali i suvremenom društvu. Čini se da Bartimej, unatoč sljepoći i guranju na periferije, bolje poznaje Isusa, pa viče “još glasnije” sve dok njegove riječi ne prodru do Isusovih ušiju.

Bartimej očekuje preobrazbu. Vjerojatno je Isus mogao prošetati do Bartimeja da razgovara s njim. Umjesto toga, on govori promatračima da mu pozovu Bartimeja. Sada oni koji su htjeli spriječiti prosjaka moraju pomoći u Isusovoj službi njemu. Bartimej odbacuje svoj ogrtač. Očito očekuje da će povratiti vid, jer bi slijepom prosjaku obično bilo dobro da drži svoju imovinu pri ruci. Očito očekuje promjenu statusa. Njegov zdravstveni problem (sljepoća) i njegov ekonomski problem (prosjačenje) su jedan komad tkanine. Kad Bartimej odbaci svoj ogrtač, on pouzdano osjeća da više neće sjediti na svojoj odjeći ovisan o darovima prolaznika.

Bartimej traži pravu stvar. Kad Isus pita Bartimeja: “Što hoćeš da ti učinim?”, njegov je odgovor jednostavan zahtjev izrečen s povjerenjem koje Isus može ispuniti. “Da progledam”, odlučno izjavljuje da Isus može donijeti cjelovitost i oslobođenje koje ljudi traže. Bartimej ne traži nikakve posebne privilegije. To nam govori da Isus nije došao dati moć i čast, već otvoriti oči za nove duhovne, društvene i materijalne stvarnosti koje su postale moguće kada Bog vlada.

Postoje očite opasnosti u jednostavnom povezivanju vjere i zdravlja. Isto tako, moramo odbaciti sugestije da je bolest posljedica nečijih grijeha. Pa i mi koji naviještamo i propovijedamo ne možemo „jeftino“ obećavati lijekove, nego jedino ono što Isus obećava na “putu” koji vodi na križ.

Ovaj nas evanđeoski odlomak poziva da razmotrimo kako se vjera očituje, njeguje i zakržlja kod pojedinaca i unutar vjerničkih zajednica.

A svi smo pozvani biti nalik ne odlučnom mnoštvu koje ušutkujući čuva Bartimeja slijepog i nevidljivog, nego onima koji će drugima pomoći da rastu u vjeri, hrabreći ih: “Ustani, zove te!”

mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski. Foto: KTA