SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Mislav Lukačević: Znakovi vremena upućuju na izlazak iz sebe i okretanje k Bogu

ČITANJA:

Dj 13, 26-33;

Ps 2, 6-11;

Iv 14, 1-6

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.«

Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?«

Odgovori mu Isus: »Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.«

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević:

Braćo i sestre, evanđeoske riječi koje smo upravo čuli slobodno se mogu smatrati najutješnijima među svim svetopisamskim izričajima. „Neka se ne uznemiruje srce vaše… Vjerujte u Boga i u mene vjerujte… U kući Oca mojega ima mnogo stanova… Idem pripraviti vam mjesto… Ponovno ću doći i uzeti vas k sebi…“

Baš u ovo vrijeme te riječi urezuju nam se u srca poput dvosjekla mača. Pozivaju nas i tješe, a s druge strane i opominju. U vrijeme kad je sav svijet povezan informacijama i kad nam vijesti iz dalekih zemalja dolaze samo nekoliko minuta nakon što su se dogodile. Tako svi znamo i za dva najveća događaja koja će obilježiti ovo desetljeće: koronavirus i potres. Oni su nam veliki znakovi. Ne znakovi koje Bog daje da bi nas kaznio ili preplašio, nego znakovi koje smo pozvani čitati, i to u svjetlu ovoga što smo upravo čuli i što još odzvanja u našim ušima: „Neka se ne uznemiruje srce vaše!“

Znakovi su tu da „čitamo“ ono prolazno i ono neprolazno. I kao takvi, trebaju nas okrenuti prema Bogu. Je li ih moguće krivo čitati, pa se opet okrenuti prema sebi? Ljudi svakodnevno umiru u velikom broju, a mi kao da toga nismo svjesni, kao da bježimo od toga, o tome ne želimo ni razmišljati. Smrti se bojimo, i tek sada kad nam je to došlo u svijest na jedan tako iznenadan i neočekivan način – zbog virusa i potresa postajemo svjesni da ne umiru samo ljudi u Africi od gladi, da ne umiru samo izbjeglice na svojim putovima u nepoznato, vojnici i civili u dalekim ratovima, stari ljudi u domovima itd., nego da umiru svi. Ja ću umrijeti i ti ćeš umrijeti!

I opet nam odjekuju Isusove riječi: „Neka se ne uznemiruje srce vaše!“ Ipak ostaje pitanje, u čemu i s čim ću umrijeti? Razmišljao sam kako sam tijekom nekoliko zadnjih godina nabavio nove stvari, koje prije nisam imao. Jedne sam godine kupio mobitel, druge prijenosno računalo, lani zvučnike za računalo, pa onda gitaru itd. I odjednom, neočekivano i iznenada, u trenutku ostaješ bez ičega. U čemu je onda smisao stvari?

Ono što sam skupio i nabavio tijekom godina je dobro, nije nešto loše, ali ne vrijedi ništa i bez svega mogu ostati u bilo kojem trenutku. Što mi je onda bitno? Je li to da nabavljam materijalne stvari pa si tako dražim srce, da me stvari čine sretnim? Ako idem samo tim putem, onda ću postati nezasitan; neću znati stati jer mi nikada neće biti dovoljno. Ništa nije dovoljno bez Boga, a s Bogom je sve dovoljno jer samo Bog dostaje, i tko ima Boga, ima sve.

Teška su naša vremena i nije lako biti mudar u svim ovim događajima, zbunjuju nas. No, baš u ovim znakovima našega vremena možemo prepoznati da je Bog s nama. Zato nas Isus poziva da gledamo u Njega i slušamo Njegove riječi: „Ja sam Put i Istina i Život.“ Poziva nas da produbimo našu vjeru, koja najviše raste u teškim trenucima, jer u njima se okrećemo i tražimo pomoć: „Odakle će mi doći pomoć? Pomoć je moja od Gospodina!“ U našemu okretanju i borbi s izazovima, Isus nam kaže: „Vjerujte u Boga i u mene vjerujte.“

Ako se okrenemo prema Bogu, onda će naša vjera rasti, pa ćemo znati da imamo siguran put, put koji ovaj svijet teško prepoznaje. Zašto? Jer ljudi ne traže, ne čitaju znakove svoga vremena. Svi znakovi upućuju na to da iziđemo iz sebe i okrenemo se Bogu. No ipak, mnogi ljudi gledaju a ne vide, slušaju i ne čuju. Jer kad bi htjeli vidjeti i čuti, morali bi prihvatiti Isusa i Crkvu, budući da Zaručnik i Zaručnica zajedno govore: „Mrzi grijeh, odbaci grijeh!“ Samo je grijeh prepreka da ne idemo pravim Putem, a to je Isus. Ako idem putem grijeha, onda ne idem putem nego lutam i hodam izvan obilježene staze. Postajem slijepac koji ne vidi i gluh koji ne čuje, gluh i slijep za Boga, za Isusa. Dakle: ti što spavaš, probudi se! Mrzi grijeh i idi Putem u Istini prema Životu. Amen.

fra Mislav Lukačević