SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Tomislav Šanko: Ne postoji situacija iz koje Bog ne bi mogao za tebe izvući neko veće dobro

ČITANJA:

vl.: 1Iv 1,1-4;

Ps 97,1-2.5-6.11-12;

Iv 20,1-8

Tekst evanđelja:

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

Zašto u danu koje ovo Evanđelje opisuje svi ostaju bez daha. Zašto svi trče ovoga jutra?

Magdalena trči s groba apostolima. Apostoli trče na grob, čak se utrkuju. Kao da jedno drugovome predaju štafetu ljubavi, SVETI NEMIR LJUBAVI!!! Jer kako je netko lijepo rekao dar uskrslog Krista jest mir, ali te taj dar ne ostavlja na miru!

Upravo ova ljubav glavna je karakteristika ljubljenog učenika čiji spomen danas slavimo.

Ljubav ne trpi osrednjost, mlakost ili polovičnost. Ljubavi se uvijek žuri da sretne onoga koga ljubi. Ljubav kao da osjeća da kasni kada je u pitanju susret, zajedništvo, darivanje sebe, odvaljivanje kamenja s grobova…

Jedva sam čekao blagovati ovu Pashu s vama, reći će Isus neposredno pred ulazak u svoj izlazak, u svoju pashu. Isusov nemir za izlijevanjem sebe zahvaća one koji ulaze u njegov život, koji uđu u njegovu sudbinu.

Možemo zamisliti Petra toga jutra. Koji kamen taj čovjek nosi u sebi. Kamen izdaje, zatajenja, kukavičluka, razočaranja u samoga sebe. Ali će upravo taj kamen postati zaglavni. Onaj kojega je u strahu odbacio.

Petar trči Isusu jer ga za razliku od Jude ipak pokreće pogled koji je sreo neposredno nakon zatajenja. Pogled koji ga nije osudio, iako je sve znao. Pogled njegova Učitelja koji je rekao da nije došao da osudi nego da spasi izgubljeno. Petar izgubljenik trči da se nađe. A izgubljenih nas ima još, ali često zaboravimo potrčat ili se bojimo, ili smo previše ponosni…?

Petrov grijeh nije bio prepreka do Ljubavi, do susreta s onim koga voli. Njegovo siromaštvo nije bilo zid – baš ono postaje most, baš ono postaje mjesto zajedništva, mjesto susreta.

Bogu tvoj grijeh nije prepreka da te voli. On ne gradi zajedništvo s tobom na tvojoj savršenosti i nepogrešivosti nego na svome milosrđu i vjernosti, na svojoj bezuvjetnoj ljubavi prema tebi. Na čemu ti gradiš taj odnos?

Baš grob postaje mjesto dodira sa životom. Baš kamen koji mi se činio da je nemoguće pomaknuti postaje mjesto proslave i obnove.

Tvoj grijeh, tvoj križ, tvoje razočarenje, tvoja bol, sve ONO ŠTO BI KAO TEŠKI KAMEN NAJRADIJE ODBACIO POSTAJE ZAGLAVNI KAMEN TVOGA ŽIVOTA…ako ga daš njemu.

IVAN JE PRVI POVJEROVAO. Prvi naslutio. Učenik koga je Isus ljubio. U njemu tinja nada trećega dana. Ivan je mistik, pjesnik i zaljubljenik. Čovjek koji nakon 70 godina piše događaj u kojem se sjeća svakoga detalja. Ljubav se sjeća, ne zaboravlja. Ljubav vidi dalje i više. Ivan vidi skrovito, vidi iza privida. Ljubav vidi nevidljivo.

Ali Ljubav tj. Karizma pušta prednost Učiteljstvu i Hijerarhji. Prepušta prvo mjesto Petru jer onaj koji počiva na Isusovim grudima već je ionako prvi. Zato je Ivan oslobođen od toga da prvi uđe. Tako se ovdje očituje njegova istinitost i pravednost, nenametljivost, strpljivost.

I takvi nenametljivi, skroviti su i znakovi koji nam pušta Uskrsli…

Prazan grob govori kao i križ svojom tišinom i puninom prisutnosti za onoga koji ima oči vjere i ljubavi…

Prazan grob ne nameće svoju istinu, on je nudi. Bog nije nametanje, On je ponuda onima koji su maleni. On je prihvaćanje.

Tu istinu znaju ubrati oni koji su ponizni. Koji znaju čitati TRAGOVE… koji se znaju sagnuti… koji su ponizni… koji znaju prijeći od gledanja na vjerovanje…

Isus je ušao u grob, ušao iza neprijateljske linije, da ti pokaže da za njega niti jedna situacija nije zapečaćena, niti jedna situacija nerješiva, da ne postoji situacija iz koje On ne bi mogao za tebe izvući neko veće dobro…

Ali potrebno se i malo zamorit, tražiti…jer u konačnici postanem ono što tražim,…oblikujem svoje srce prema svome blagu, prema onome gdje su moje želje. Zato je bitno izabrati istinsko blago.

Svaki put kada ne odustaneš od života, kada se trudiš dobro izabrati, kada se boriš usprkos svojih kamenja, kada svoja kamenja pretvaraš u susrete … ti i drugima navješćuješ Uskrs .

Fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.