NEDJELJOM U 16:30 Fra Tomislav Šanko: Marija – model i uzor kakav bi trebao biti naš odnos prema Isusu

ČITANJA:

Br 6,22-27

Ps 67

Gal 4,4-7

Lk 2,16-21

Tekst evanđelja:

I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.

Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

Na svetkovinu Božića, sva naša pažnja bila je usmjerena na jednu osobu: Isusa Krista, Sina Božjega koji je postao čovjekom i rodio se za nas kao dijete u siromašnoj betlehemskoj štalici.

Osam dana nakon te, nama kršćanima veoma drage svetkovine, na samom početku nove građanske godine, Crkva nam stavlja pred oči njegovu Majku, Presvetu Djevicu, Bogorodicu Mariju. Stavlja nam pred oči onu koja je u centru svoga života imala svoga Sina. Mi postajemo slični onome što je u centru našega života, ono u što smo zagledani, ono što volimo…

Tako nas na pragu ove nove godine čeka Marija da nas svojim zagovorom vodi kroz sve naše zemaljske dane i dovede svome Sinu Isusu, Bogu i Čovjeku. Crkva želi da u Mariji prepoznamo model i uzor kakav bi trebao biti naš odnos prema Isusu. Marija je najidealniji primjer za svakog kršćanina.

Prvo Evanđelje zapisano je u Marijinu srcu. Kada nekoga voliš onda pamtiš riječi i geste. Nema ništa što je nevažno jer te povezuje s osobom koju voliš. Pamtiš sitne detalje, događaje… bilo da su tužni, veseli, simpatični… svaki za tebe ima posebno značenje jer te povezuje s onim koga voliš…

Za nju piše da je u sebi pohranjivala sve te događaje i prebirala ih u svome srcu. U originalu se kaže da je stavljala zajedno događaje – povezivala događaje i proročanstva starog zavjeta koji je dobro poznavala. Ona nam je primjer na koji način spojiti život i Božju riječ. Božja riječ u našem životu može donijeti ploda samo ako dopustimo da obasja naš konkretan život. Da bih to mogao potrebno je češće čitati i meditirati Sveto pismo. Tri su ključne riječi da bih mogao postati sličan Isusu: SLUŠATI, POHRANJIVATI, PREBIRATI…

Sveti Franjo Asiški u svojim je spisima napisao kako svi mi kršćani možemo biti Isusovim majkama, ako ga nosimo u srcu i u čistoj savjesti, i kad ga rađamo svetim životom koji drugima mora biti kao primjer. I sam Isus je rekao da svi oni koji vrše volju njegova Oca su njegova braća, sestre i majke. Nažalost može se dogoditi da i abortiramo Isusa…

Dakle, Marija je njegova majka ne samo po tome što ga je rodila, nego i po tome što je uvijek najsavršenije, koliko je to moguće ljudskom biću, u svom životu vršila i živjela volju nebeskog Oca. I upravo po ovome; Marija je velika. I upravo po ovoj svojoj odlici poziva nas sve da je u tome nasljedujemo.

Današnje prvo čitanje najdivnija je novogodišnja čestitka: Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva. Neka te licem svojim obasja, milostiv neka ti bude. Neka pogled svoj svrne na te i mir ti podari.

Izraelci su se pozdravljali ovim pozdravom: SHALOM. Neka mir bude s tobom. Što je to pravi mir? Odgovor nam se daje u molitvi blagoslova. Onaj koji blagoslivlja ostaje u miru jer ostaje u Božjoj volji. Biti tamo gdje me Bog hoće izvor je pravoga mira!

Suprotno od blagoslova je proklinjanje! Onaj koji proklinje i ružno misli o drugome najviše šteti samome sebi jer je dopustio da ga zlo zarazi, da uđe u njegovo srce i unese nemir. Svaka psovka, a naročito ona na Boga tjera Božji blagoslov i mir iz naših obitelji! Zato se zapitajmo kada psujemo: želimo li mi biti oni koji će Bog otjerati iz naših domova, želimo li nesreću našim najbližima?

Danas smo posebno zagledani u Božje lice. U prvom čitanju blagoslov zaziva Boga da nas obasja svojim licem, a psalam potvrđuje isto. Biti blagoslovljen znači biti obasjan licem Božjim, biti u njegovoj blizini, tako da ne postoji ništa u mome životu što bih morao skrivati od Božjeg lica, čega bih se pred njim trebao sramiti. Tako da ne postoji niti jedan trenutak u mome danu iz kojega bih želio istjerati autora ljubavi. Nažalost nama je nekada lakše ostati u tami jer se bojimo suočiti sa istinom o sebi!

Onaj tko je zagledan u Božje lice, pokazuje i drugima vlastito lice koje je ugodno, nasmiješeno, prijatno. KUDA KORACAM HOĆU DA BACAM SNOPOVE ZLATNE SVJETLOSTI, kaže nam pjesnik. Ne dozvolimo da nam na kraju života bude žao što smo dali premalo osmjeha i blagoslova! Ne dozvolimo da nam ukradu osmjeh! Budimo svjedoci svijetla a ne tame!

Fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri.