SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Perica Matanović: Po čemu je jaram ugodan i breme lagano?

ČITANJA:

od dana: Iz 40,25-31;

Ps 103,1-4.8.10;

Mt 11,28-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Riječ Božju tumači vlč. Perica Matanović:

Pred sobom imamo jednoga koji poziva ‘sve umorne i opterećene’ kako bi ih odmorio, dao im toliko žuđeni pokoj i počinak od životnih tereta. Poziva da uzmu na sebe njegov jaram, njegovo breme, jer da je njegov jaram sladak, a breme lagano. To je poziv svima koji su bili bijedni i siromašni, poniženi i ostavljeni. Takvi su prepoznali u Isusu svoju životnu priliku, ti su ga tražili, njima vrijedi njegov poziv, a onda i čudesa koja upravo na njima čini. Isusu je najvažniji čovjek u potrebi.

Isus je znao da svaki nevoljnik i patnik treba mjesto odmora, mjesto gdje može glavu nasloniti i otpočinuti. U njegovim su očima ljudi jednostavno preopterećeni, pretovareni životnim teretima i nevoljama socijalne, psihičke, fizičke, moralne, religiozne, političke i gospodarske naravi. I gdje mogu takvi naći odmora svojim napaćenim dušama? – Isus poziva: Dođite k meni…! Dođite bez razlike na vjeru, nacionalnost, boju kože, stalež. Patnja je posvuda ista, i za vjernike i za nevjernike. Ne iznenađuje nas što su ljudi dolazili Isusu izdaleka i provodili sate i sate slušajući Isusa nadajući se duhovnom i tjelesnom ozdravljenju. Donosili su mu bolesnike na nosiljkama, kljaste i hrome, samo ga da dodirnu, da ih Isus dotakne. Svi ti, gladni i žedni pravednosti, umorni i opterećeni. Isus im vraća njihovo dostojanstvo.

Svoj poziv ‘umornima i opterećenima’ Isus povezuje s obećanjem kako će kod njega pronaći počinak i mir.

Po čemu je jaram ugodan i breme lagano? Po čemu su zahtjevi Govora na gori lagani? Odgovor je jasan: jer se on sam stavlja sa svakim čovjekom u jaram, jer on nije kao njegovi protivnici koji ljudima tovare teška bremena, a sami ni da ih prstom maknu. On se sam podmeće, on nosi i svoj i moj/tvoj križ. U jarmu su uvijek dvojica.

Isus otvara svoje ruke i poziva sve – oh, kad bi svi koji su opterećeni i umorni došli k njemu. Sve bi ih obujmio svojim rukama, privinuo na svoje srce i svakome bi rekao: ostani sada kod mene, jer ostati kod mene znači biti u miru. To je ono što je izrekao sv. Bonaventura kad je napisao: “Isusova tjelesna rana smjera na njegovu duhovnu ranu… Gledajmo kroz vidljivu ranu nevidljivu ranu ljubavi”. Isus spašava svijet otvarajući svoje srce ljudima.

Isus se očituje na svadbi u Kani Galilejskoj kao donositelj radosti, u razgovoru s Nikodemom kao donositelj svjetla u tami svijeta, u razgovoru sa Samarijankom na Jakovljevu zdencu kao donositelj žive vode i objavitelj Boga, u govoru o kruhu kao kruh života, u povratku vida slijepcu kao svjetlo svijeta, u uskrsnuću Lazarevu kao uskrsnuće čovjeka. Dođi i odmori se u Isusu!

Vlč. Perica Matanović, župnik župe Gospe Fatimske, Velimirovac.