SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Zvonimir Martinović: Prihvaćamo li ljude koje smatramo izgubljenim slučajevima?

ČITANJA:

Otk 3,1-6.14-22;

Ps 15,2-5;

Lk 19,1-10

Tekst evanđelja:

I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: “Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.” On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: “Čovjeku se grešniku svratio!” A Zakej usta i reče Gospodinu: “Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.” Reče mu na to Isus: “Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!”

Riječ Božju tumači vlč. Zvonimir Martinović:

Braćo i sestre, vrlo zgodna priča iz današnjeg Evanđelja svoju najjaču poruku ima u Isusovoj rečenici: „Zakeju, žurno siđi!“ I doista, Zakej silazi sa smokve na kojoj se našao kako bi mogao vidjeti Isusa koji prolazi njegovim gradom. Događaj susreta carinika Zakeja i Gospodina Isusa završava Isusovim pogledom i pozivom: Zakeju, žurno siđi! Kaže Sveto Pismo da Isus pogleda gore. Taj pogled, to je stvarni susret živoga Boga s javim grešnikom, nadcarinikom koji se zove Zakej – kaže Pismo – i Zakej bijaše veoma bogat.

Carinik, bogataš, prva liga, faca, klasa visokog društva… Narod dobro poznaje Zakeja, zna da skuplja porez, misle ljudi da krade i da se nečasno bogati svojim poslom. Zakej vrši službu nadcarinika. Nije taj, dakle, samo carinik, Zakej je šef, on je broj 1 u svom poslu. I zato, dok Isus prolazi, Zakeju nitko ne želi pomoći, ali on neprestano za njim viče, skače i doziva ga!

Ipak, nije Zakej u potrazi za Isusom kao carinik, nije u službi, nije u nastojanju utjerivanja dugova i naplate poreza, nego želi istinski susret, motiv mu je, dakle, ipak malo drugačiji! Nešto je u njemu plamtjelo, nešto ga je nagnalo da napusti svoj dosadašnji način života i da potraži Isusa. Ma nema toliko pokvarenog, nema toliko zlog čovjeka kojega Isusov pogled ne bi mogao vratiti na pravi put. Zato na koncu današnjeg navještaja zapažamo blagi pogled i jasan poziv: Zakeju, žurno siđi! I konačno, Zakej se susreo s Gospodinom Isusom, popravio se i postao bolji. To je snaga blagog pogleda, to je snaga ljubavi, to je snaga susreta sa živim Bogom.

Blagi pogled smiruje, blagi pogled puno znači. Tko nas poznaje taj nas samo pogleda i dobro zna kako se osjećamo. Pogled može biti strog, ali može biti i pun ljubavi. U svakom slučaju, pogled ima poruku u sebi i zato jakom pogledu nije potrebno ništa dodati. Tom se snagom, snagom pogleda, Gospodin Isus koristio u današnjem susretu: pogledao je Zakeja i „pročitao“ njegovu vjeru da će ovaj jedan susret donijeti smisao u njegov život. Isus je kod Zakeja probudio nadu da nije sve izgubljeno i vratio mu želju za promjenom života.

Braćo i sestre, i danas postoje toliki Zakeji, ljudi koje društvo osuđuje, odbacuje bez prilike da postanu njegov uključujući dio. To su svi oni koji su jednom pogriješili i za koje mi osobno, zbog svog ljudskog, strogog i uskog pogleda na svijet, ne vjerujemo da se mogu popraviti. Ali tko smo mi ljudi da se međusobno sudimo? Svakoga od nas Isus poziva: Žurno siđi! Siđi s tog stabla svoga grijeha za koji se tako čvrsto držiš! Zato što danas želim boraviti u tvom srcu! Jer i ti si dijete Božje!

Braćo i sestre, Zakej je zapravo zanimljiv lik koji je dobro poslužio da nam Sveto pismo progovori o jednom lošem pristupu, o predrasudama, o našem osuđivanju unaprijed! Ne možemo nekoga kriviti zbog nečega što mislimo da je učinio, ne možemo suditi po vanjštini! I danas često kada netko posjeduje puno, ljudi znaju unaprijed osuditi takve: Gledaj, taj ti se nečasno bogati! Tako je bilo i kod Zakeja: nadcarinik, bogat čovjek. I ljudi istog časa kada ga se spomene kažu: Lopov! To nije dobro, jer ipak valja priznati da se i poštenim radom može puno steći. Konačno, Zakej nije bio lopov. To vidimo jer u činu svoga kajanja kaže: Gospodine, ako sam nekoga u poslu prevario, vraćam četverostruko! Dakle, svjestan je Zakej da je mogao pogriješiti, zato kaže: U slučaju da sam nekoga prevario… nisam htio, možda se dogodilo!

Kod Zakeja se također vidi da nije dio mnoštva koje dolazi vidjeti neko Isusovo čudo. Zakej ne želi vidjeti čudo, za njega je najveća senzacija susret. Dakle, Zakej je stvarno dobar čovjek: živio je po savjesti, u poslu je nastojao biti pošten, ali ljudi su ga osuđivali jer ga nisu poznavali. To je bio njihov problem, a ne njegov. Čak je bio i tjelesno spretan čovjek, što vidimo iz činjenice da se popeo na smokvu. Bio je nizak, ali ni slučajno nije bio malen čovjek.

Doista se mnoštvo tema, braćo i sestre, može naći u današnjem malom odlomku Evanđelja, koje nam poručuje da dopustimo Bogu da potraži i spasi ono izgubljeno u nama. A naš zadatak je prihvatiti u svoje društvo i ljude koje smatramo izgubljenim slučajevima. Možda baš oni već dugo pokušavaju među nama pronaći nekakav oslonac, nekakvu „smokvu“, nekoga tko bi im pomogao da pronađu mjesto za bolji pogled na svijet. Dopustimo i onima koje je društvo ponizilo da ponovno postanu veliki.

I zaključno: ako smo mi među onima koji traže novu priliku i pokušavamo naći načina za povratak na dobar put, bitno je da ustrajemo u toj namjeri. Nemojmo dopustiti nikakvim barijerama, preprekama ili ljudima da nas zaustave na putu prema dobrom cilju. Sjetimo se da je baš tako „maleni“ Zakej postao velik čovjek.

Vlč. Zvonimir Martinović, župnik Župe Kraljice Mučenika, Vukovar.