SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Matej Jovanovac: Ljubi Boga i bližnjega svoga

ČITANJA:

Gal 1,6-12;

Ps 111,1-2.7-10c;

Lk 10,25-37

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio: To čini i živjet ćeš.«

Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče:

»Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’«

»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu što je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«

Riječ Božju tumači fra Matej Jovanovac:

Prispodoba o milosrdnom Samarijancu zasigurno je jedna od najprepoznatljivijih slika evanđelja i kršćanstva općenito. O njoj je mnogo toga napisano, a svaki detalj prispodobe nosi silno bogatstvo tumačenja i duhovne pouke. U ovome kratkom razmatranju usredotočio bih se na svega dvije misli koje nam mogu poslužiti za daljnje promišljanje.

Opći kontekst ove perikope iz 10. poglavlja Lukina evanđelja je Isusov put u Jeruzalem, koji započinje u prethodnom, 9. poglavlju. Prva zgoda Isusova puta u Jeruzalem je odbijanje Samarijanaca. Isus je poslao glasnike pred sobom u samarijansko selo, no kada su mještani čuli da je na putu u Jeruzalem nisu ga htjeli primiti. Učenici Jakov i Ivan htjeli su biti poput proroka Ilije, ohrabreni čudesima koja su vidjeli da Isus čini, i odmah uništiti to selo ognjem s neba. Isus ih jednostavno prekori te su otišli u drugo selo.

Nedugo zatim, u današnjem evanđelju, na upit zakonoznanca „A tko je moj bližnji?“ Isus pokazuje da nije zlopamtilo. Baš kao što je maločas jednostavno prekorio svoje učenike i otišao u drugo selo, tako sada pokazuje kao da je zaboravio što su mu Samarijanci učinili i stavlja za uzor ovome zakonoznancu upravo Samarijanca. Isus pokazuje kako ne dopušta lošim postupcima niti osjećajima da se lijepe za njega. Ne želi držati u sebi nikakvo zlo, nego gleda iznova svakoga u svakoj situaciji.

Jedna priča kaže da je jednome duhovnom učitelju prišao čovjek kako bi mu se ispričao što ga je jučer javno napao i optužio. Cijelu noć mu taj njegov postupak nije dao mira te je ujutro skupio snage i došao se ispričati. Sveti čovjek nije izgledao kao da išta zamjera, dapače, odgovorio mu je da ga prvi puta vidi. Čovjek ga nato sav začuđen upita kako je to moguće, jučer ga je pred svima okupljenima ružno napao i osudio. Na to mu je sveti čovjek odgovorio da se sjeća toga čovjeka od jučer, ali ovaj čovjek pred njim danas je jedna druga osoba. Upravo ta vrlina, vidjeti u čovjeku ne onoga od jučer, kojega poznajemo jer smo na njega stavili etiketu, nego onoga koji može danas biti, resila je Isusa. Molimo ga da nam udjeli snage biti Njegovi učenici i u tome.

Drugi detalj na koji bih htio usmjeriti pozornost je način na koji Isus razgovara sa zakonoznancem. Uočimo kako Isus na pitanja zakonoznanca odgovara pitanjima: „Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?“ – „U Zakonu što piše? Kako čitaš?“ Tada zakonoznanac recitira ono najvažnije iz Zakona – ljubi Boga i svoga bližnjega. Kada Isus jednostavno odgovara „To čini i živjet ćeš,“ zakonoznanac kao nije zadovoljan. Želi znati tko je to točno njegov bližnji. Na to pitanje Isus je ispripovjedio ovu prispodobu i na kraju ponovno uzvratio pitanjem: „Što ti se čini, tko je od ove dvojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?“ Kada zakonoznanac ponovno točno odgovara – bližnji je bio onaj koji je iskazao milosrđe – Isus mu ponavlja „Idi pa i ti čini tako.“ Isus pokazuje znakonoznancu da već dobro zna što mu je činiti, da razumije kako treba shvatiti Pismo i Božje zapovijedi. Nedostaje mu samo jedno, a to Isus dvaput ponavlja – to čini, čini tako. Koliki je često jaz između onoga što znamo i onoga što trebamo činiti. Posebice danas kada nam je na dohvat ruke ogromno znanje. Mnogi su toliko napunjeni znanjem da smatraju da su već ispunili ono što trebaju samim time što znaju i što se hvale znanjem. Isus pokazuje kako nam znanje može biti prepreka tako što ćemo tražiti u njemu lakši put. Zato ponavlja znakonoznancu – znaš dobro što ti je činiti! To i čini, nema lakšeg puta.

A na koji još način se traži lakši put? Ako pogledamo svećenika i levita možda možemo nazrijeti odgovor. Ne znamo sigurno iz kojeg su razloga zaobišli izranjenoga. Ali možemo nagađati. Jedan od razloga bi mogao biti taj što i jedan i drugi sudjeluju u hramskoj liturgiji. Čuvajući propise koji im nalažu da ne smiju dirati ništa nečisto jer će se onečistiti te će morati poduzimati radnje za očišćenje, odlučuju da neće riskirati dirati ovoga čovjeka. Kaže prispodoba da je bilo polumrtav, dakle nisu bili sigurni je li mrtav, a mrtvac je za Židova nečist. Bolje ne riskirati. U raspravi Isusa i zakonoznanca čuli smo što je najvažnije za život vječni – ljubiti Boga i ljubiti bližnjega. Sve druge zapovijedi su manje važne. A čini se da su i ovaj svećenik i levit izabrali držati manje važnu zapovijed, gotovo nebitnu, u odnosu na situaciju u kojoj su bili. Svatko od nas je u napasti u svome životu izvršavati manje važne zapovijedi, a propuštati onu najvažniju. To je biranje lakšeg puta, opravdavanje svojih krivih postupaka ispunjavanjem Zakona i polagan, ali siguran, put udaljavanja od Boga. To je velika opasnost jer se teško primjećuje; vjernik je zadovoljan svojim životom i djelovanjem, a možda je daleko od onoga što Bog zapravo traži i očekuje.

Stoga, ako se iskreno preispitamo vidjet ćemo da dobro znamo što trebamo činiti, vidjet ćemo jesmo li dali prednost važnijim zapovijedima ili onima koje nam više odgovaraju. Molimo Gospodina da nam udijeli jasan pogled srca i da nam pomogne činiti ono što On od nas traži.