SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Krešimir Žinić: Pokazujmo dosljednost između svoje vjere i djelovanja

ČITANJA:

Dj 22,30; 23,6-11;

Ps 16,1-2a.5.7-11;

Iv 17,20-26

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno — ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.

Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima — i ja u njima.«

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Žinić:

Prijatelji, neka mir uskrslog Isusa bude s vama!

U uskrsnom se vremenu običavaju u župnim zajednicama organizirati slavlja prve svete pričesti i svete potvrde. Nakon pripreme kroz školski, a posebno župni vjeronauk, organiziraju se i doista to budu vrlo lijepo pripremljena i svečana slavlja. Posebno su nestrpljivi prvopričesnici jer s uzbuđenjem prolaze kroz vrijeme priprave i iščekivanja svoje prve svete ispovijedi i pričesti. Na vjeronauku u župi uče o Kristu, žrtvenom jaganjcu koji se žrtvuje za naše grijehe. U prvom redu doživljavaju Isusa kao milosrdnog prijatelja koji im oprašta učinjene zloće kojih se sjećaju i priznaju ih, a onda i kao učitelja koji ih želi poučiti svojom riječi i nahraniti svojim Tijelom pod prilikama kruha i vina. Redovito te trenutke opisuju kao nezaboravno iskustvo te ne žele da se ono sada završi, nego da se i dalje nastavi. No nekoliko tjedana nakon slavlja svete pričesti sve polako splasne i postotak onih koji su redoviti bitno se smanjuje. I tako je iz godine u godinu.

Uvijek se nekako iznova postavlja pitanje što je razlog tom fenomenu: je li doista splasnula njihova želja za redovitim sudjelovanjem u euharistijskoj gozbi ili je to ipak rezultat slabe potpore i poticaja u obitelji? Nekako mi iskustvo govori da bi ovo drugo mogao biti jedan od odgovora na postavljeno pitanje. Ispada kao da su sakramenti nešto što se jednostavno treba obaviti da ne bismo bili drukčiji od ostalih i ispadali kao crne ovce među bijelima, a poslije se ionako vraćamo starim uhodanim navikama. Mnogi se tako, nažalost, zadovoljavaju primljenim sakramentima i svoju vjeru pokazuju prigodice, više kulturološki. Dobili su ono što su tražili i nemaju više nikakve potrebe za dolaskom u crkvu i vjerničkim životom. Dohvatili su taj neki sebi zacrtani partikularni cilj, slavlje određenog sakramenta, i kao da nema dalje. Tu stranicu života su zatvorili i stavili ad acta kao odrađen posao do neke druge vjerničke obaveze u nekim drugim okolnostima kada i kada one već budu nadošle.

Danas u Evanđelju ponovno slušamo odlomak iz velikosvećeničke molitve. Isus moli za sve nas da nam ne malakše vjera. Ponajprije moli da budemo jedno, a onda moli nebeskog Oca da svi mi kojima je upućena Riječ svoj smiraj nađemo tamo gdje je on i da budemo savršeno jedno u gledanju njegove slave. Drugim riječima Isus moli da živimo kao dosljedni kršćani, koji će pokazivati dosljednost između svoje vjere i djelovanja. A ne da živimo u raskoraku ili mimoilaženju, kao u nekakvom paralelizmu. Prekrasno je to izrekao apostol Pavao kada nas poziva na vjeru ljubavlju djelotvornom. Ljubav izražena kao sebedarje doista je veliki pokretač svega onoga što je dobro. Sv. Augustin veli: „Ljubi i čini što hoćeš!“ Ako je u pitanju prava ljubav, onda ona ne poznaje kategoriju zla i ne može učiniti ništa nažao. Ljubav je nezasluženi Božji dar koji se daje svakome čovjeku. Na nama je jedino razvijati ga. Sakramenti nam u tome pomažu, prepoznati Božju ljubav i milost prema svakome čovjeku. Ako živimo pravu ljubav, onda već ovdje na svijetu barem malo uzvraćamo Bogu na ljubav kojom nas je obilato obdario.

Vlč. Krešimir Žinić, na službi u župama Bjelovar-Ždralovi i Ciglena, dekan Bjelovarskog dekanata te povjerenik za pastoral obitelji Bjelovarsko-križevačke biskupije.