SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Josip Đurin - Što nakon Isusovog Uzašašća?

DNEVNA ČITANJA:

Dj 1,1-11

Ps 47,2-3.6-9

Ef 1,17-23

Lk 24,46-53

Iz evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci. I evo, ja šaljem na vas obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u silu odozgor.« Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bî na nebo. Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga. Riječ Gospodnja.

Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

Sveto pismo na slikovit način prikazuje odnos Boga i čovjeka pa tako i događaj Uzašašća. Isus Krist je dovršio svoje djelo na zemlji i sada sjedi s desne Očeve. Za Isusove učenike to znači da oni trebaju nastaviti njegovo djelo spasenja i jednom stići konačnom cilju. Svetkovina Uzašašća govori nam da su nakon Isusa Krista nebo i zemlja međusobno usko povezani. Uzašašće je blagdan ljudskog dostojanstva u kojem razmišljamo iznova o čovjeku čiji je pogled usmjeren prema višem, boljem i sigurnijem u budućnosti. To je blagdan čovještva, jer Isus kao čovjek odlazi Ocu i tim svojim činom čovještvo približava božanstvu.

Na svetkovinu Isusova Uzašašća potrebno je pitati se: Odakle Isusovi učenici danas dobivaju jakost i snagu za svoje zahtjevno poslanje i sve kompliciranije zadaće? Temeljno je pitanje jesmo li kadri biti ‘Isusovim svjedocima’ u našem društvu i na način da nas ljudi, naši suvremenici mogu razumjeti? Kao današnji Isusovi sljedbenici mi smo odgovorni za širenje Isusove radosne vijesti. Slikovito govoreći potrebno je iznova ispitivati pogled ‘prema gore’, prema Isusu koji je uzašao, ali i odnos ‘prema dolje’, prema onome što nam je kao kršćanima činiti. Jedno i drugo ide zajedno. Nije lako biti istinskim Isusovim sljedbenicima danas. U to se sve više uvjeravamo bilo kao službeni predstavnici Crkve, bilo kao vjernici u svojim obiteljima i na radnim mjestima. Svako vrijeme ima svoje probleme i izazove s kojima se moguće nositi. Zapomaganje i jadikovanje kako se tu ništa ne može učiniti u ovom slučaju ne pomažu. Stavljanje krivnje na one druge u Crkvi i u društvu i širenje negativnog ozračje ne pomaže. Biti Isusovim sljedbenicima moguće je snagom Isusova Duha. Snaga Duha dobiva se vjerom i povjerenjem u Isusovo obećanje. Vjerujemo li Isusovim riječima kao što su tim riječima vjerovali Isusovi prvi učenici?

Koji zajedno žive ili su povezani s nama moraju nas vidjeti odane, iskrene, vesele, marljive; moramo se ponašati kao osobe koje časno izvršavaju svoje obaveze i znaju se ponašati poput djece Božje u svakodnevnim događajima. Sama uobičajena pravila suživota – koja su za mnoge nešto izvanjski, nužno za društveno ponašanje – moraju biti plod ljubavi, očitovanja unutarnjeg stava s interesom za druge: zdravlje, srdačnost, duh služenja…

Isus odlazi, ali ostaje veoma blizu svakome. Na osobit način pronaći ćemo ga u najbližem Svetohraništu, možda tek stotinjak metara od mjesta gdje stanujemo ili radimo. Tu Ga možemo naći. Nemojmo prestati odlaziti često, možda samo i u srcu, kažimo Mu neka nam pomogne u apostolskoj zadaći i računa na nas u širenju Njegova nauka u svim krajevima Zemlje. Apostoli su se vratili u Jeruzalem skupa s Marijom. Uz nju čekaju dolazak Duha Svetoga. Neka nas Isusov Duh Sveti ispuni hrabrošću da mu budemo vjerni, da uzmognemo doista biti njegovi svjedoci. Neka naša djela svjedoče našu sigurnost u to da je On s nama u sve dane do svršetka svijeta.