SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Fran Ćorić: Isplati se ustrajati do kraja!

ČITANJA:

Pnz 26,4-10;

Ps 91,1-2.10-15;

Rim 10,8-13;

Lk 4,1-13

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom, gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje. A đavao mu reče: »Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom.« Isus mu odgovori: »Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu.«

I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje i reče mu: »Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.« Isus mu odgovori: »Pisano je: ’Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!’« Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.’ I: ’Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’«

Odgovori mu Isus: »Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.

Riječ Božju tumači fra Fran Ćorić:

Draga braćo i sestre, hvaljen Isus i Marija!

Prvom korizmenom nedjeljom, majka Crkva običava za evanđeoski izvještaj dati Isusovu kušnju u pustinji. Sam naziv ulomka nam već puno govori. Dakle, pred nama je lik za kojeg vjerujemo da je utjelovljeni Bog. Niti jedna superherojska priča i mitologija ne može pojmiti snažnijeg niti utjecajnijeg pojedinca od našeg protagoniste. No, što on radi? Odlazi u pustinju da bude kušan. Uz to, evanđelje nam donosi podatak da ga tamo vodi Duh Sveti. Kojeg li zanimljivog zapleta! Bog svoga sina šalje glavnom neprijatelju da iskuša njegovu vjernost, predanost i posvećenost. Ustvari, želi prokušati njegovu autentičnost.

Od velike je važnosti mjesto odigravanja dane nam radnje. Pustinja. Mjesto koje jedva da si može pripisati tu oznaku. Možda je bolje govoriti o ne mjestu. Upravo zato što je riječ o pustinji, možemo u njoj očekivati da ćemo susresti nikoga drugog doli same sebe. A to je itekakav izazov. Jer se iz takvog prostora nužno izlazi spremniji za daljnje djelovanje. Nije ni čudo da se u biblijskom narativu Isusovo vrijeme provedeno u pustinji zove i priprema za javno djelovanje. A u nečijoj pripremi dolazi sotona. Nečastivi. I to u najranjivijim trenucima. Ovdje se radi o trenutku kada je Isus ogladnio. A koliko samo ta riječ može biti široka.

U našem kontekstu ta glad može biti očitovana kao bilo što. Ovdje je riječ, koliko o fizičkoj gladi, toliko i o univerzalnoj gladi koja se pojavljuje u trenutcima slabosti. Uočavamo kako sotona perfektno pozna biblijske retke. Dvije od tri njegove kušnje počinju sa „pisano je“. Braćo i sestre, ako smo ove korizme odlučili nešto činiti ili ne činiti, beskonačno mnogo puta će nam doći napast da tu istu našu odluku ostavimo po strani te da našu svakodnevicu živimo kao i prije te odluke. No, ne dopustimo se smesti.

Evanđeoski ulomak koji je pred nama, vrlo jasno nam daje do znanja da se isplati ustrajati do kraja. Korak po korak. Koliko je intrigantna posljednja rečenica! Kaže tekst: „đavao se udalji od njega do druge prilike.“ Kao da nam želi obećati da nam u životu, ironično rečeno, nikada neće biti dosadno. Uvijek ćemo imati priliku za rast i bolje upoznavanje sebe. Pa i u padovima. Možda će se onaj pepeo iz obreda pepeljanja prije par dana ponovno pojaviti na nama upravo kada izravnamo zemlju vlastitim tijelom. Ali se zadobivena prljavština može ugledati tek kada se ustane. Jednom otresena, nesumnjivo će postati oruđe koje nas upozorava gdje smo slabi, a i gdje nas čeka Gospodin sa svojim milosrđem i ohrabrenjem da bez obzira na pad nastavimo dalje hoditi.

Fra Fran Ćorić, bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM