SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Fran Ćorić: Isus u svakome od nas vidi svoga učenika bez obzira na naše trenutno stanje

ČITANJA:

Iz 58,9b-14;

Ps 86,1-6;

Lk 5,27-32

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Iziđe Isus i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: »Pođi za mnom!« On sve ostavi, usta i pođe za njim. I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njim bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: »Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?« Isus im odgovori: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.«

Riječ Božju tumači fra Fran Ćorić:

Draga braćo i sestre, hvaljen Isus i Marija!

Koliko smo se puta uhvatili u trenutku u kojem ugledamo neku osobu za koju se zna da živi poročnim i grešnim načinom života da svake nedjelje, ako ne i svakoga dana boravi s nama u istoj crkvi te prima sakramente kao i svi drugi naizgled kreposni vjernici. Prirodno je postaviti sasvim logično pitanje: Što će on ili ona tu, ako ne misli mijenjati svoj život? Ili da se dovedemo u stanje kada vlastite grijehe i nedostatke opravdavamo tuđim gorim ponašanjem kako bi se u isto vrijeme u nama rodila slika nas samih kao pravednih, pobožnih i dobrih. U tim trenutcima si umišljamo da nas unatoč našim grijesima, Bog sigurno više voli i poštuje nego tu drugu osobu te da smo u vlastitim i Božjim očima bolji od drugih. Ukoliko imamo običaj to činiti, današnji evanđeoski ulomak nas vrlo jednostavno svrstava u društvo farizeja i pismoznanaca koji su negodovali Isusovu prijateljstvu i blizini sa Levijem carinikom.

No, prije svega valja protumačiti ulogu carinika u tadašnjem društvu. Carinik je bio osoba koja je (u Levijevom slučaju) bila Židov koja je radila za okupatora tj. za Rimsko Carstvo na način da je od svojih sunarodnjaka ubirala državni porez. Nije bila rijetkost da su upravo oni bili ti koji su zbog vlastite ugode, očuvanja vlastitog života i isplativoga posla izdavali sve one koji nisu plaćali porez. Nesumnjivo je da su od strane svojih bližnjih bili tretirani kao oni koji su nevaljali i kao izdajice vlastitoga naroda. Stoga je vrlo lako bilo zaključiti kakve bi komentare za sebe zaslužili oni koji su se bavili tim poslom. Možemo reći da su bili na marginama prihvaćenosti u društvu. A tu Isus upravo ide. Na margine. Vidimo kako evanđelist govori da je Isus ugledao Levija. Pokušajmo si samo predočiti taj pogled. Pun sućuti i empatije. Koji ne osuđuje nego samo vidi talent i potencijal određene osobe te što ona može postati kada izađe iz ugodnosti carinarnice. Isus u Leviju vidi svoga učenika. A tako i u svakom od nas.

Bez obzira na naše sadašnje stanje bilo ono duševno, duhovno ili tjelesno, uvijek pred nama stoji ispružena Isusova ruka sa onim istim božanskim pogledom koji potiče i poziva da se krene za njim. Uočavamo da Levi nije previše razmišljao nego je konačno ustao. Kako je snažna ta riječ! A tek kako je velik i veličanstven taj na čiju se riječ ustaje. Dragi prijatelju, nedvojbeno je da i tebe Isus danas gleda onim istim pogledom kao što je gledao prije dvije tisuće godina. Stoga, ustani!

Fra Fran Ćorić, bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM