SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Fran Ćorić: Jesmo li u svom postu usredotočeni na ono vanjsko i obredno, ili na Gospodina?
Biblija
Biblija
ČITANJA:
Iz 58,1-9a;
Ps 51,3-6.18-19;
Mt 9,14-15
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Pristupe Isusu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste« Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!«
Riječ Božju tumači fra Fran Ćorić:
Draga braćo i sestre, hvaljen Isus i Marija!
Kratkoćom današnjega evanđeoskog ulomka, da se vrlo jednostavno zaključiti da kada se nalazimo u trenutcima slavlja, mjesta za bilo kakav oblik pokore, u ovom slučaju posta, nema ni u širokom obzorju. Bez obzira na to, ovaj scenarij je izrazito zanimljiv. Vidimo da Isusu pristupaju Ivanovi učenici. A poznato nam je da je Ivan u tradiciji Crkve, temeljeno na svetopisamskim svjedočanstvima nacrtan i okarakteriziran kao pokornik, točnije kao isposnik. Novi zavjet nam poput slikara kistom boji konture njegova lika: „Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.“ Stoga ni ne čudi da je njegova kasnija sljedba bila duboko ukorijenjena u njegov nauk življenja. A ako je Isus onaj koji se predstavlja Mesijom, nije moguće da ni on sam ne obdržava propisane obredne postove.
Ali on ovdje čini iskorak. Uzimajući simboliku zaručnika i svadbe, želi dati do znanja da on sam nije protiv posta kao takvog, nego želi sebe i svoj lik predstaviti kao povod za slavljenjem, ako ne čak i samo slavlje kao takvo. Jer u njegovoj prisutnosti i post postaje slavlje, jer se upravo blaguje ista ta prisutnost. Ona je ta koja hrani i krijepi dušu i tijelo onoga koji posti. Ovim činom post uzdiže iznad stanja gladi i oskudijevanja. U konačnici, od posta čini gozbu i svadbu.
No, u ovom ulomku uočavamo skoro pa jednu nepravilnost. Vidimo kako Isus svrstava i farizeje i Ivanove učenike među one koji su zaručnikovi, nije odgovorio isključivo za svoje učenike. Prema tome, vrlo je moguće da nam se dogodi da u našim postovima budemo usredotočeni na sve ono vanjsko i obredno, a ne vidimo Gospodina koji je svrha određenog posta. Kako bismo izbjegli taj scenarij, u pomoć nam pristiže prorok Izaija koji govori koji je post po volji Božjoj: „Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati“ (Iz 58, 6-7, 9-10)