SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Odilon Singbo: Stavom poslušnosti unosimo istinsku promjenu u društvo

ČITANJA:

1Iv 3,22-4.6

Ps 2

Mt 4,12-17.23-25

Tekst evanđelja:

A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji:

Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva,

Put uz more, s one strane Jordana,

Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini

svjetlost vidje veliku;

onima što mrkli kraj smrti obitavahu

svjetlost jarka osvanu.

Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!«

I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.

Riječ Božju tumači vlč. Odilon Singbo:

Poštovani slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, hvaljen Isus i Marija. Liturgijsko čitanje, točnije evanđeoski odlomak nas vodi do prvih trenutaka Isusovog javnog djelovanja. I slušajući Isusove riječi ne možemo se oteti dojmu da on nastavlja logikom Ivanova poziva. Poziva na obraćanje. No, za razliku od Ivana on ne stavlja u središte krštenje nego kraljevstvo nebesko. Premda je Isus mogao odmah dati silnu novost svojeg dolaska, on je ipak poštivao sve što se dogodilo prije njega, osobito Ivanovo propovijedanje, i time potvrđuje vjerodostojnost Ivanovih riječi. Ponekad smo skloni – kada dobijemo priliku ili neki položaj – svojim djelovanjem ponašati se kao da ništa prije nas nije vrijedilo, gotovo kao da je život započeo s nama i sve što sada radimo je najvažnije za svijet. Isus – premda Bog – ne ide tom logikom, već ide logikom uvažavanja svojeg preteče.

Gledamo li iz duhovne perspektive, mnogi će danas htjeti nametati neke svoje vizije Crkve, a odbacujući njezinu tradiciju ili aktualizaciju te tradicije s obzirom na nove povijesne okolnosti. Koliko samo iz toga nastaje neposluha crkvenim poglavarima, mnogi postaju pametniji i proročkiji od Pape, biskupa itd. Isus nas upozorava na tu opasnost. Istinsku ćemo promjenu unijeti u društvo, ukoliko njegujemo stav poslušnosti, pa i onda kada nam stvari nisu jasne, i onda kada smo uvjereni da smo u pravu. Na nama je da pustimo povijest i vrijeme da nam kasnije daje za pravo. U tome nam mogu biti primjer i Ivan Krstitelj, sam Isus. Crkva se nije rodila s nama, naš pogled prema povijesnim zbivanjima nije uvijek cjelovit, ima ljudi koji znaju malo više od nas. Isusov poziv je poziv da izađemo iz uskogrudnosti naših misli i naših uvjerenja, jer Kraljevstvo nebesko je šire, nego naše misli.

Čujemo kako Isus naučava po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. Njegova je riječ, njegova gesta, njegovo držanje usmjereno prema podizanju palog čovjeka, prema ozdravljenju bolesnih, prema uključenju odbačenih. I ovdje si možemo postavljati pitanje jesu li naše misli, naše riječi, naši stavovi prema drugima, prema Crkvi, prema društvu takvi da djeluju poput Isusovih. Naime, tamo gdje naše riječi služe samo za razdor, tamo gdje naše geste stvaraju podjelu, ne možemo se baš hvaliti Kristovim duhom. Stoga se otvorimo njegovom pozivu na obraćenje, odvojimo od naših srca sve što je mračno i razorno kako bi ljubav dominirala našim djelima.

Vlč. Odilon Singbo. Foto: HKS