SVAKODNEVNO U 7:30 M.s. Blaženka Zelenika: Povjerenje je vanjski konkretni znak vjere u Boga

ČITANJA:

Iz 29,17-24

Ps 27

Mt 9, 27-31

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad je Isus odlazio, pođu za njim dva slijepca vičući: »Smiluj nam se, Sine Davidov!« A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: »Vjerujete li da mogu to učiniti?« Kažu mu: »Da, Gospodine!« Tada se dotače njihovih očiju govoreći: »Neka vam bude po vašoj vjeri.« I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: »Pazite da nitko ne dozna!« Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.

Riječ Božju tumači Isusova mala sestra Blaženka (Zelenika):

Poštovani i dragi slušatelji u hodu prema Božiću današnja liturgijska čitanja vode nas produbiti vjeru u Gospodina. Danas je u Crkvi spomendan sv. Franje Ksaverskog, isusovca i misionara na Dalekom Istoku. „U snazi krštenja svaki je član Božjeg naroda postao učenik misionar (usp. Mt 28,19).“ piše nam Papa Franjo u apostolskoj pobudnici Radost Evanđelja.

U prvom čitanju u Knjizi proroka Izaije slušamo o dolasku Mesije: „I čut će u onaj dan gluhi riječi knjige; oslobođene mraka i tmine, oči će slijepih vidjeti. A siromasi će se opet radovati u Gospodinu, najbjedniji će klicat Svecu Izraelovu, jer neće više biti silnika, nestat će podsmjevača, istrijebit će se svi koji zlo snuju.“ Narod u svojoj slabosti uči poniznost srca, žedan je pravednosti i istine. U kušnji ponovno nalazi u svome Bogu povjerenje, poput djeteta. Siromah je izložen i u stavu je povjerenja, očekivanja Mesije koji oslobađa od zla.

U Psalmu 27 psalmist pjeva: Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim?“ Psalam snažno poziva na pouzdanje u Gospodina: „Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih. U Gospodina se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek’ bude srce tvoje: u Gospodina se uzdaj!“

U Evanđelju po Mateju evanđelist pripovijeda o susretu Isusa i dvojice slijepih koji idu za njim i viču: „Smiluj nam se, Sine Davidov!“ U kući Isus im upućuje pitanje: „Vjerujete li da mogu to učiniti?“ Nakon njihova potvrdna odgovora Isus dotiče njihove oči uz riječi: „Neka vam bude po vašoj vjeri.“ U Isusovu dodiru primaju Božju nježnost, milosrđe i sućut. Isus ih nagrađuje, potvrđuje u njihovoj vjeri. Oni su sve svoje povjerenje stavili u Isusa. U ovom Evanđelju učimo kako je povjerenje vanjski, konkretni znak vjere u Boga. Povjerenje je antropološko lice vjere, izraz naše vjere u Gospodina. O vjeri blaženi mali brat Karlo je zapisao: „Vrlina koju naš Gospodin nagrađuje, vrlina koju hvali, je gotovo uvijek vjera… gotovo uvijek je vjera ona koja od Njega prima nagradu i hvalu… Zašto? Bez sumnje zato jer je vjera vrlina, ako ne najviša (ljubav je prije nje), ali barem najvažnija, pošto je temelj svim ostalim, uključujući ljubav, zato jer je najrjeđa…. Zaista imati vjeru, vjeru koja nadahnjuje svako djelo … pokazuje Boga u svim stvarima, koja raspršuje svaku nemogućnost, koja čini da riječi kao briga, opasnost, strah više nemaju smisla, koja čini da se kroz život kroči s mirom, s dubokom radošću kao dijete u naručju svoje majke….Bože moj daruj mi tu vjeru! Bože moj, vjerujem, ali umnoži moju vjeru! Bože moj, učini da vjerujem i ljubim.“

Vjera nam pomaže kročiti kroz život s mirom, dubokom radošću kao dijete u naručju svoje majke kao što pjeva Psalam 131: „O Gospodine, ne gordi se moje srce, niti se oči uznose. Ne idem za stvarima velikim niti za čudima što su iznad mene. Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni. U Gospodina se, Izraele uzdaj odsada dovijeka.“

Isusova mala sestra Blaženka (Zelenika)