SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Mario Lešić: Dopustimo Gospodinu da nas iz dana u dan mijenja

ČITANJA:

1Tim 1,15-17;

Ps 113,1-7;

Lk 6,43-49

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: »Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom, niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.« »Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.«

»Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne činite što zapovijedam? Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena. A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika.«

Riječ Božju tumači vlč. Mario Lešić:

Staro teološko načelo glasilo je „lex orandi, lex credendi“, odnosno onako kako Crkva moli, tako i vjeruje. Upravo naše liturgijske molitve i pobožnosti daju nam zagrabiti u riznicu Crkve, usredotočiti se na onih nekoliko kamenčića mozaika vjere i zajedno iznijeti kako staro tako i novo. I naše molitve u tim trenucima prožete su mislima i vapajima „Gospodine, Gospodine“. Zasigurno smo se osvjedočili koliko je teško postaviti u ravnotežu ono što nam se niže na usnama i u srcu i onoga što činimo.

Dosljednost je teško ostvariti. I budući da dobro stablo ne rađa zlim plodovima, kao ni stablo nevaljalo dobrim plodovima, potrebno je prije svega raditi na nutrini, na onim nutarnjim previranjima i turbulencijama koje vjerniku oblikuju duhovni život. Poput ogledala koje odražava sliku ispred sebe, tako su i naša djela ogledalo onoga što nosimo u svojoj nutrini. Stoga smo kao vjernici cijeli život u procesu svojevrsne formacije, jer nikada ne možemo do kraja reći da smo oblikovani, završeni, nepotrebni Božjeg djelovanja i pastirskog vodstva. Takva formacija oblikuje nas poput umjetnika koji pred sobom ima neisklesani komad kamena ili stijene. On će na njezinu oblikovanju raditi danonoćno, davati joj svaki dan sve jasniji oblik i formu, i uvijek će imati mjesta za dodati pokoji detalj.

I budući da je naša duhovna stvarnost u tom procesu oblikovanja i formiranja, ona je promjenjiva. Možda će i s naših usana izlaziti riječi „Gospodine, Gospodine“, a da neće vladati usklađenost između iskaza te vjere i naših čina. A, sv. Pismo nam po svetom Jakovu jasno poručuje „Pokaži mi svoju vjeru bez svojih djela, a ja ću ti svojim djelima pokazati svoju vjeru“.

Uskladiti naše „Gospodine, Gospodine“ i ono što činimo životna je mudrost, život je poziv, životna sigurnost. Temelj je bez kojega nema dalje. A, utemeljenost u Bogu preko Crkve kao posrednice milosti i djeliteljice sakramenata znak je da smo shvatili gdje nam je mjesto u ovome svijetu i koji prečac Bog postavlja pred nas kako bi nas priveo k sebi.

Kada su naši stari stavljali jarmove na pleća životinja, onda su to činili iz nekoliko razloga. Između ostalog, prije svega kako bi životinja prilikom oranja imala određen smjer, kako ne bi krivudala lijevo ili desno, već pred sobom imala pravac; a s druge strane, to je životinjama podosta olakšavalo oranje. I iako se jaram na prvi pogled čini kao nešto nametnuto i teško, dublje gledano bilo je nešto blagoslovljeno i dobrodošlo. Tako i naš duhovni život potrebuje svojevrsne jarmove koji će ga usmjeravati da ne luta lijevo ili desno, već da zadrži pravac i tako lakše ide naprijed. Zato i duhovno vodstvo (napose u sakramentu ispovijedi) kao i zapovijedi Boga i Crkve pomažu da onaj naš uzvik molitve „Gospodine, Gospodine“ bude na pravim temeljima kojima ništa ne mogu ni kiša, ni vjetrovi ni bujice.

Dopustimo Gospodinu da nas iz dana u dan mijenja, prožima svojim Duhom, kako bismo prožeti ljubavlju koju je donio u ovaj svijet i mi mogli nju dalje posredovati. Jer onako kako molimo, tako i vjerujemo, a kako činimo tako iz svoga srca iznosimo na vidjelo dobro ili zlo.

Vlč. Mario Lešić, župnik župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Ruščici.