SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Fran Ćorić: Isus nam nudi izazov da budemo autentični bogonosci

ČITANJA:

Izl 14,21-15,1;

Ps Izl 15,8-10.12.17;

Mt 12,46-50

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok je Isus još govorio mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Onomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?« I pruži ruku prema svojim učenicima: »Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.«

Riječ Božju tumači fra Fran Ćorić:

Draga braćo i sestre, hvaljen Isus i Marija!

Današnji kratak, ali sadržajem ispunjen evanđeoski ulomak zaista nam ima mnoštvo toga za ispričati. Prije svega, potrebno je otkloniti jednu moguću sumnju. Naime, u židovskom mentalitetu, izraz „brat“ se nije isključivo koristio za označavanje naravnog tj. krvnog brata, nego je u svojoj opsežnosti obuhvaćao i blisku rodbinu u kontekstu bližih rođaka. Ovo napominjemo iz razloga da se evanđeoski izraz „braća njegova“ ne bi protumačio u kontekstu da je Isus imao naravne braće, odnosno da je Blažena Djevica Marija začela i rodila nekoga na način koji bi oskvrnuo njezino djevičanstvo.

Na prvi pogled Isusov odgovor glasniku može zvučati otresit i bezobrazan. Nesumnjivo je da svaki pojedinac osjeti sreću i zadovoljstvo kada je u društvu njemu bliskih ljudi. No, ovdje se čini kao da ih on zanemaruje, a ustvari čini upravo suprotno. Ako svratimo pozornost na Marijin lik i djelovanje, bez dvojbe možemo zaključiti kako je u svakom trenutku svoga postojanja bila svjedok vršenja Očeve volje. Od nesigurnosti začeća do grozote Kalvarije, u porama njezinoga bića odjekivao je njen primarni i temeljni: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1,38) A Isus u ovom ulomku nudi upravo to. Mogućnost usvajanja mentaliteta nalik svoje majke i braće.

Kada promatramo svece, ne možemo ne primijetiti jednu izrazito važnu pojavu. I oni su bili ljudi, grešnici poput nas danas, koji su u jednom trenutku svoga života odlučili staviti Boga i njegovu volju ispred vlastitih htijenja. I tu je sva čarolija. Svakako da ni oni ni po čemu nisu ni od tog trenutka postali bezgrješni, no kako reče sv. Josemaria Escriva: Svetac je samo grešnik koji se trudi. Nadalje, u narativu ulomka fascinirajuća je poveznica s jednim drugim dijelom koje nam donosi isti evanđelist gdje Isus veli da ako netko hoće za njim, potrebno je da se odrekne samoga sebe, da uzme svoj križ i da ide za njim. Ono što očarava jest sloboda koju Isus nudi. Nije rekao da se mora ići za njim, nego vrlo jednostavno: Tko hoće. Nudi nam izazov. Zanimljivo je kako Isus odgovara glasniku koristeći izraze majka, brat i sestra, dok ga je u isto vrijeme mogao vrlo lako zanemariti i nastaviti sa svojim govorom mnoštvu koje je bilo željno njegove riječi jer se govorilo da ih je „učio kao onaj koji ima vlast“ (Mk 1,22).

Koliko su krasni ovi izrazi. Majka, brat i sestra. Označavaju intimu i blisku povezanost i otkrivaju nam razinu odnosa koji neki pojedinci imaju jedni s drugima. Stoga je zapanjujuće kako nam Isus nudi upravo to: intimnu izazovnost, koja će nas poput Marije učiniti autentičnim bogonoscima. Ovim izazovom, Gospodin nas na njemu svojstven način poziva da izađemo iz vlastitih zona ugode i naposljetku – ugodimo samima sebi. Samo je potrebno odgovoriti na pitanje: Hoćeš li?

Fra Fran Ćorić, bogoslov Hercegovačke franjevačke provincije uznesenja BDM