SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Tomislav Markić: Djelima milosrđa svjedočimo i naviještamo Isusa

ČITANJA:

Izl 12,37-42;

Ps 136,1.23-24.10-12.13-15;

Mt 12,14-21

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Iziđoše farizeji iz sinagoge i održaše vijećanje protiv Isusa, kako da ga pogube. Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo. On ih sve ozdravi i poprijeti im da ga ne prokazuju — da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku:

Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima; preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti — sve dok do pobjede ne izvede pravo.

Ime njegovo nada je narodima!

Riječ Božju tumači vlč. Tomislav Markić:

Dva se Isusova suodnosa zrcale u današnjem Evanđelju: onaj prema farizejima i onaj prema mnoštvu. Odnos farizeja prema Isusu ispunjen je neprijateljstvom: „održaše vijećanje protiv Isusa, kako da ga pogube“. Isus pak ne gubi vrijeme na njih pokušavajući ih uvjeriti u svoju nevinost, već čim dozna za njihove namjere „ukloni se odande“.

Farizeji su svoje ime koje doslovce znači odvojeni dobili zbog suzdržanosti prema sudjelovanju u političkom životu i usmjerenosti na religiju, a također i zbog svojeg odvajanja od običnog puka. Njihov bi pandan danas bili klerici, jer riječ kler, iako dolazi od grčke riječi za ždrijeb, također sugerira određenu odvojenost i izdvojenost klera od ostatka Božjega naroda, običnog puka ili laika.

I baš kao što Isus smeta farizejima, može se dogoditi da ponekad zasmeta i klericima, osobito onima ogrezlim u klerikalizam, za kojega naš papa Franjo nema nimalo lijepih riječi i u kojemu vidi korijen brojnih zala koje su zadesile Crkvu.

Sasvim je drugačiji odnos između Isusa i mnoštva: „On ih sve ozdravi i poprijeti im da ga ne prokazuju“. U tom se odnosu zrcali dobrohotnost, dobronamjernost, ali i tajnovitost i skromnost kojom Isus obavija svoje dobrotvorno djelovanje, baš kao sluga Jahvin u proroku Izaiji: „preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti“.

Ovaj je odnos ispunjen milosrđem. Stoga je i Kristova Crkva pozvana tako činiti ranjenom čovječanstvu: „još snažnije (…) liječiti rane, blažiti ih uljem utjehe, previjati ih milosrđem i vidati solidarnošću i dužnom pažnjom“, kako kaže papa Franjo (Lice milosrđa, 15).

Ako kao članovi Crkve tako budemo činili onda ćemo doista svjedočiti i naviještati Isusa, čije je ime nada narodima.

Vlč. Tomislav Markić, nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu.