SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Tomislav Markić: U kršćanskoj zrelosti i poniznosti primimo Isusovu kritiku o stupnju naše obraćenosti

ČITANJA:

Izl 2,1-15a;

Ps 69,3.14.30-31.33-34;

Mt 11,20-24

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Stane Isus prekoravati gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih čudesa, a oni se ne obratiše: »Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi se već oni u kostrijeti i pepelu bili obratili. Ali kažem vam: Tiru i Sidonu bit će na Dan sudnji lakše negoli vama.«

»I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi.«

Riječ Božju tumači vlč. Tomislav Markić:

Zanimljivi su međuljudski odnosi i naš odnos prema drugim ljudima, koji često ovisi o tome koliko nam je netko simpatičan, a to opet znači da s takvom osobom zajedno dijelimo osjećaje. Najčešće su nam simpatične osobe koje o nama misle dobro i lijepo i tako o nama govore. Nitko baš ne voli kritiku, a još manje prijekore na svoj račun. Zato se teško rađa simpatija prema nekome tko nas kritizira i na svjetlo dana iznosi naše pogreške i još nam ih nabija na nos.

S druge strane, ne bi li bilo zrelo pa i pametno u svome životu početi cijeniti upravo takve osobe koje su spremne iznijeti kritike izravno i bez uvijanja preda mnom, a ne govoriti o mojim slabostima iza leđa, s podsmijehom i užitkom, ogovarajući me, a nerijetko i klevećući? Od veće mi je koristi kada me netko na nešto upozori i – po mogućnosti pažljivo – kritizira, nego li da mi u svemu povlađuje i divi se mojoj pameti i ljepoti…

E takva se zrelost i pamet traži od Isusovih slušatelja današnje evanđeoske poruke koja je ispunjena prijekorom i kritikama. Danas su na redu gradovi „u kojima se dogodilo najviše njegovih čudesa, a oni se ne obratiše“. Lako bi se ta kritika mogla proširiti i na naše hrvatske gradove i sela, na naš narod, kojemu se već gotovo četrnaest stoljeća naviješta riječ Božja, a još se nismo obratili. Lako bi se ta kritika mogla primijeniti i na mene i na tebe, dragi brate i draga sestro, koji od kupelji krštenja živimo u posvetnoj milosti, kojoj tako često izmičemo i od nje se sakrivamo.

Stoga, suosjećajući s Korozainom, Betsaidom i Kafarnaumom, još više suosjećajmo sa Zagrebom, Splitom, Rijekom, Osijekom, Sarajevom, Banja Lukom i Mostarom i sa svim drugim mjestima do kuda sežu valovi Hrvatskoga katoličkog radija i koji čuju ovu evanđeosku poruku te u kršćanskoj zrelosti i poniznosti primimo Isusovu kritiku o stupnju naše obraćenosti pa se manje busajmo u prsa, a više se u njih udarajmo govoreći kao na početku svete Mise: moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh.

Vlč. Tomislav Markić, nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu.