SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Perica Matanović: Gospodine, daj da srcem i dušom prihvatimo tvoj poziv kojim nas vraćaš sebi

ČITANJA:

Job 38,1.8-11;

Ps 107,23-26.28-31;

2Kor 5,14-17;

Mk 4,35-41

Tekst evanđelja:

Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!” Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”

Riječ Božju tumači vlč. Perica Matanović:

„Uvečer“ (Mk 4, 35). Tako započinje Evanđelje koje smo čuli. Već tjednima se čini da se spustila večer. Gusta se tama nadvila nad naše trgove, ulice i gradove; zagospodarila je našim životima ispunivši sve zaglušujućom tišinom, pustoši i prazninom, koja paralizira sve na svom putu: to se može osjetiti u zraku, to se može osjetiti u gestama, pogledi to govore. Uplašeni smo i izgubljeni. Poput učenikâ iz Evanđelja iznenada nas je zahvatila neočekivana i žestoka oluja. Shvatili smo da se nalazimo na istoj lađi, svi krhki i dezorijentirani, ali istodobno važni i potrebni, svi pozvani veslati zajedno, svi potrebni utjehe drugoga. Na toj lađi… svi se nalazimo. Poput tih učenika, koji jednoglasno i u tjeskobi kažu: „ginemo“ (r. 38), tako smo i mi shvatili da ne možemo ići dalje svatko za sebe, već samo zajedno.

Lako se prepoznajemo u ovom odlomku evanđelja. Ono što je teško razumjeti jest Isusovo držanje. Dok su učenici uznemireni i očajni, on je na krmi, dijelu lađe koja tone prva na dno. I što čini? Unatoč metežu, on mirno spava, pouzdan u Oca – to je jedini put u evanđelju kada vidimo Isusa kako spava. Kad su ga zatim probudili, pošto je smirio vjetar i vodu, obraća se učenicima prijekornim tonom: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Pokušajmo razumjeti. U čemu se sastoji pomanjkanje vjere učenikâ? Oni nisu prestali vjerovati u Njega. Dozivaju ga: „Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?“ Misle da Isus ne mari za njih, da ga nije briga za njih. Među nama, u našim obiteljima, jedna od stvari koja nas najviše boli jest kad čujemo kako nam govore: „Zar te nije briga za mene?“. To je rečenica koja boli i stvara nemir u srcu. To je uzdrmalo i Isusa. Kad su ga zazvali on spašava svoje nepovjerljive učenike. Oluja razotkriva našu ranjivost i iznosi na vidjelo one lažne i suvišne sigurnosti u koje smo se pouzdavali. S olujom se urušila obmana onih stereotipa kojima smo maskirali svoj „ego“ uvijek zaokupljeni vlastitom slikom; i na vidjelo je izašla, još jednom, ona (blagoslovljena) zajednička pripadnost kojoj ne možemo izmaći: pripadnost braći.

„Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Gospodine, tvoja nas Riječ iznova pogađa. U ovom našem svijetu, koji Ti ljubiš više od nas, grabili smo naprijed punom brzinom, osjećajući se snažno i sposobnima za sve. Vođeni pohlepom za profitom, pustili smo da nas stvari potpuno obuzmu i žurba omami. Nismo se zaustavili pred tvojim pozivima, nismo se probudili pred svjetskim ratovima i nepravdama, nismo slušali krik siromaha i našega teško bolesnog planeta. „Probudi se Gospodine! Spasi nas! Tonemo sve dublje i dublje!“ Gospodine, daj da srcem i dušom prihvatimo tvoj poziv kojim nas vraćaš sebi: „Obratite se i vjerujte evanđelju!“, „vratite se k meni svim srcem svojim“ (Joel 2, 12). Vrijeme je da tijek svojega života ponovno usmjerimo prema Tebi i bližnjima. Apostolima si dao vlast, ali si im rekao: „Bez mene ne možete učiniti ništa!“ Svjesni smo da bez tvojeg blagoslova uzalud radimo, uzalud se borimo, uzalud nam je sve do čega nam je stalo na ovoj zemlji. Stoga, molimo tebe Bože, za sveti blagoslov! Molimo tebe da nas ispuniš svojim Svetim Duhom koji je snažio apostole, koji vodi i danas Crkvu ovim nemirnim morem. Ti si nam snaga, utjeha i mir! U srcu nam odjekuju tvoje riječi: „Ne bojte se! Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!“ (Mt 28, 5). Zajedno s Petrom, „svu svoju brigu povjeravamo Tebi jer Ti se brineš za nas“ (usp. 1 Pt 5, 7).

Vlč. Perica Matanović, župnik župe bl. Alojzija Stepinca, Novska