SVAKODNEVNO U 7:30 P. Niko Bilić: Tko zbog Isusa trpi, taj je blažen!

ČITANJA:

2Kor 1, 1-7;

Ps 34, 2-3.4-5.6-7.8-9;

Mt 5, 1-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati.

»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas — zbog mene — pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!

Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

Riječ Božju tumači p. Niko Bilić:

Hvaljen Isus i Marija! Cijenjeni slušatelji Hrvatskoga katoličkoga radija pozivam vas da sa strahopoštovanjem promotrimo čuveni odlomak iz Evanđelja po Mateju (Mt 5,1-12), koji opisuje žarište kršćanstva. Zahvalan sam na ovoj prilici da naš Fakultet filozofije i religijskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu nastavi svoju suradnju s Hrvatskom katoličkom mrežom u ovoj milosnoj godini svetoga Ignacija koju je 20. svibnja svečano otvorio mons Lingua, papinski nuncij u Hrvatskoj.

Uvod evanđeoskoga odlomka ocrtava prizor s Isusom koji je, uspevši se na goru, zauzeo učiteljski – sjedeći – položaj (Mt 5,1-2). Glavni dio Isusove su prve riječi u Govoru na gori, kojima na isti opisan način, u trećemu licu, sa slavnih osam blaženstava nabraja one koje proglašava sretnima, primateljima Božje milosti. Govori o siromašnima, o ožalošćenima, o gladnima i žednima, o progonjenima (Mt 5,3-10). U posljednjem odsjeku Gospodin pravi zaokret i obraća se izravno slušateljima (Mt 5,11-12).

Središte sveukupna Isusova života i naučavanja jest Otac nebeski. Neka to potvrdi i struktura Blaženstava, u kojima Isus devet puta ponavlja “blaženi”, a uz to upravo devet puta govori o Ocu: koji tješi (Mt 5,4), nasićuje (6), iskazuje smilovanje (7), dodjeljuje naslov sinovima (9), Otac im je Bog (9), vidljiv čistima (8), nebeski kralj siromasima (3) i progonjenima (10), ima spremljenu veliku plaću (12).

Zaključak tumači cio tekst Blaženstava. Oba imperativa: “radujte se!” i “kličite!” (Mt 5,12) definiraju što znači ono “blago njima”. Svih osam blaženstava (Mt 5,3-10) zajedno s devetim: “blago vama” – blaženi ste, sretnici ste (5,11) slijevaju se u Isusov dvostruki poziv. Isus poziva na radost (5,12) kakvu će dvaput staviti u oporuku na Posljednjoj večeri jer želi da naša “radost bude potpuna” (Iv 15,11; 16,24). Drugi je poziv na ono klicanje, jedva koji put spomenuto, a poznajemo ga kod Isusove Majke, kad njezin duh kliče (Lk 1,47), i kod Sina Božjega kad je u Duhu klicao slaveći Oca (Lk 10,21).

Što je to biti blažen? Može li nam razjasniti zamjenica u objašnjenju “zbog mene” (Mt 5,11)? Ona se doduše pojavljuje samo jedanput, ali ključna je. Kao što ljudi trpe progon zbog pravednosti (Mt 5,10), tako im se to može zbiti zbog Isusa. Isusov “ja” sadržan u zaključku pokazuje nam o čemu se radi u Blaženstvima. Kao što će u Ivanovu evanđelju više puta objaviti svoju vlastitu osobu čuvenim proglasom “Ja sam”, tako i ovdje Isus objavljuje sama sebe. Tko zbog njega trpi, taj je blažen. Fina životna veza između kršćaninova “ja” i Isusova “ti”, kakvu će sam Gospodin opisati, govoreći o trsu i lozama (Iv 15,5), nosi blaženstva!

Isus, nakon što je okupio prve apostole, cijelu će zemlju podići evanđeljem o kraljevstvu (Mt 4,23). U Blaženstvima se prvi put iznova pojavljuje kraljevstvo na početku i na kraju niza (Mt 5,3.10) i poziva da čitamo u čemu se sastoji to kraljevanje nebesa. Kako nebo kraljuje našim ljudskim svijetom?

S onim, nazovimo ih “pozitivnim” blaženstvima, lako nam je. Gospodin govori o krotkosti (Mt 5,5) koja obilježava njegovo srce (11,29). Specijalitet je Matejeva evanđelja, u kojem se jedinom taj pridjev pojavljuje, i potvrđuje sliku koju prorok Zaharija nagoviješta: Isus je ponizan, blag kralj (Zah 9,9; Mt 21,5). Blaženstvo nudi posve aktualan program za ekologiju: Krotki će baštiniti zemlju. To razumijemo.

Slično nam je i kod smilovanja, milosrđa (Mt 5,7), u kojem papa Franjo gleda srž naše vjere, i kod one čistoće srca (5,8), za kojom od naravi žudimo. Rado prihvaćamo da je pravo blaženstvo gledati Boga koji je nositelj Kraljevstva. Ista riječ, zatim, koja u grčkoj Bibliji opisuje Božje stvaranje (Post 1,1) i naznačuje da je Isus sazdao Dvanaestoricu kao instituciju (Mk 3,14) govori o Isusovim slušateljima koji stvaraju mir (Mt 5,9). Bez teškoće spoznajemo da su blaženi i da su djeca Božja.

Šok i otpor izazivaju dva uvodna Isusova proglasa. Zar su blaženi oni koje je pogodila neimaština? Kako mogu biti sretni oni koji su u žalosti? Za razliku od Luke, gdje Isus bez okolišanja proglašava: “Blago vama, siromasi!” (Lk 6,20), Matej blaženstvo uzdiže na razinu duhovnoga siromaštva (Mt 5,3) i po stilu stavlja uz bok čistima srcem (Mt 5,8). To pak najlakše prepoznajemo kao blaženu slobodu od grijeha. Znano je kako u Evanđelju čistoća predstavlja suprotnost nečistim dusima koje Isus svojom snagom istjeruje iz opsjednutih.

Blaženstvo siromaha postaje nam ipak jasnije i životnije prepoznamo li kako i ovdje Isus preuzima časna Pisma iz starine, onu teologiju koja je u Knjizi Malih proroka dosegla neke od svojih vrhunaca. Sefanija bilježi kako jedino siromasi poštuju i doslovce “čine” Božje pravo (hebr. mišpat Sef 2,3), dok ga ostali izokreću i preziru, gaze pravdu. U tom je poštivanju, ne u gorkoj oskudici, njihova veličina. Zbog toga su blaženi!

Može li nam slično kod idućega blaženstva pomoći usporedba s Lukinim evanđeljem gdje su jednostavno oni koji “plaču” (Lk 6,21)? Kod Mateja Isus govori o “ožalošćenima” (Mt 5,4) koji oplakuju nekoga svojega. U Evanđelju “žalovanje” je prava rijetkost i vodi u vrlo određenu smjeru. Osim u blaženstvima (Mt 5,4; Lk 6,25), Isus će upozoriti da svatovi ne mogu biti u žalosti dok je zaručnik s njima, ali da će im biti ugrabljen (Mt 9,15). Blaženstvo postaje vrlo jasno kada u Markovu evanđelju Marija Magdalena ožalošćenima dolazi sa zapanjujućom radosnom vijesti o susretu s Uskrslim (Mk 16,10). Isus, prema tome, naviješta da su blaženi oni koji oplakuju njegovu otkupiteljsku smrt jer dovršetak te žrtve – uskrsnuće, prvina usnulih (1 Kor 15,20) – utjeha je koja dolazi.

p. Niko Bilić iz Družbe Isusove, Fakultet filozofije i religijskih znanosti