SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Vjenceslav Janjić: Budimo spremni uvijek Bogu položiti račun

ČITANJA:

Sir 44. 1. 9-14;

Ps 149,1-6a .9b;

Mk 11,11-25

Tekst evanđelja:

Uz klicanje mnoštva uđe Isus u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju. Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ine bijaše vrijeme smokvama. Tada reče smokvi: »Nitko nikada više ne jeo s tebe!« Čuli su to njegovi učenici.

Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. Učio ih je i govorio: »Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!«

Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada. Kad su ujutro prolazili mimo ione smokve, opaze da je usahla do korijena. Petar se prisjeti pa će Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu.«

Isus im odvrati: »Imajte vjeru Božju. Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’ i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže – doista, bit će mu! Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš ikoji je na nebesima otpusti vaše prijestupke.«

Riječ Božju tumači vlč. Vjenceslav Janjić:

Isus je povijesna osoba o kojem govore izvanbiblijski i povijesni spisi kao i sva četiri Evanđelja. Bio je poznat svojim suvremenicima, važna i poznata osoba u svom narodu i rado viđen u Jeruzalemu. Njegove nastupe redovito je pratilo mnoštvo naroda. Razlog je vrlo jednostavan: gdje se on pojavio pojavila se i nada i pomoć pa i u bezizlaznim situacijama običnih ljudi njegova naroda i vremena. Stoga nikoga ne treba čuditi što su ga ljudi dočekivali s klicanjem i oduševljenjem. O tome nam svjedoče gore navedeni spisi, kao i sva četvorica evanđelista!

Današnji evanđeoski ulomak govori kako se kao dječak izgubio u velikom mnoštvu. Isus odlazi u Hram. Prošavši hramom, budući da je bila večer, odlazi u Betaniju k svojim prijateljima na prenoćište. Ujutro na povratku u grad ogladnje. „Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama!“

O ovoj zgodi propovjednici nerado govore jer nam se, na prvi pogleda čini, nelogična. Kako ćeš ubrati plodove ako možda još nije bilo vrijeme za to? Narodna mudrost veli: „Radi tako kao da ćeš živjeti sto godina, a budi spreman kao da ćeš sutra umrijeti!“ Upravo ovaj stavak naše svete vjere želi istaknuti primjer o neplodnoj smokvi! Moramo biti uvijek spremni Bogu položiti račun. Na jednom drugom mjestu Isus daje neplodnom stablu još jednu šansu: treba ga okopati, zaliti i pognojiti. Možda će dogodine donijeti plodove. Ovim primjerom Isus daje do znanja što se događa s onima koji su duhovno neplodni.

Vrativši se ponovno u Jeruzalem Isus ulazi u Hram i ondje pravi red, čisti ga od onoga što ne priliči svetom mjestu, jer pisano je da će se dom Gospodnji zvati Dom molitve za sve narode, a oni od njega načinili špilju razbojničku. Ovim činom Isus jasno pokazuje svoj mesijanski autoritet kojim se obračunava s hramskim vodstvom i narodnim poglavarima. Ovaj čin u Hramu bila je kap koja je prelila čašu strpljivosti njegovih progonitelja te su ponovno zaključili kako ga treba smaknuti i ukloniti. Primjetan je i strah narodnih poglavara jer je narod bio očaran njegovim naukom. Ozbiljnost napetosti cijele situacije potvrđuje i sama činjenica da Isus noću izlazi iz grada, odlazi na sigurno da bi se ujutro ponovno vratio u grad.

Ako čitamo životopise svetaca onda vidimo nerijetko da su mnogi od njih, budući da su do kraja bili Božji, činili različita čudesa i znamenja koja su bila znak njihove vjere i Božje ljubavi. To su slavni muževi, predci naši o kojima govori mudri Sirah u prvom čitanju. To su oni koji po djelima svoje svete vjere ostaju besmrtni, čija djela stoljećima govore i nakon njihove smrti.

Fra Vjenceslav Janjić, župnik i gvardijan Franjevačkog samostana u Cerniku.