SVAKODNEVNO U 7:30 Dr. Đurica Pardon: Naviještanje evanđelja je pravo i dužnost svakoga kršćanina

ČITANJA:

Dj 28,16-20.30-31;

Ps 11,4-5.7;

Iv 21,20-25

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj učenik kojega je Isus ljubio i koji se za večere bijaše privio Isusu uz prsa i upitao ga: »Gospodine, tko će te to izdati?« Vidjevši ga, Petar kaže Isusu: »Gospodine, a što s ovim?« Odgovori mu Isus: »Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!« Stoga se pronese među braćom glas da onaj učenik neće umrijeti. No Isus nije rekao: »Neće umrijeti«, nego: »Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga?«

Taj učenik za ovo svjedoči i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo. A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.

Riječ Božju tumači dr. Đurica Pardon:

Neposredno pred samo slavlje silaska Duha Svetoga, nakon jučerašnjeg izvješća o ispovijesti Petrove ljubavi, u današnjem odlomku Ivanovog evanđelja donosi se pred nas opis još jedne opasne napasti s kojom se susrećemo i mi u našem vjerničkom životu. Petru je povjereno prvenstvo među apostolima. Unatoč grešnosti priznato mu je posebno mjesto u službi Bogu i ljudima. Doživio je osobno spasenje i poslanje. Doživio je sebe ekskluzivnim nasljednikom Isusa Krista. Pomislio je da samo on ima na to pravo. No, slijediti Isusa nije ekskluzivno pravo jednoga čovjeka. I drugi su učenici na to pozvani i poslani. Isusov poziv, ma kako ga osobno shvatili, nije samo naše vlasništvo i samo naš privilegij. Slijediti Isusa, poput Petra, smije i može i Ivan, i Toma, i Jakov, i ja, i ti, i svaki drugi njegov učenik. Naviještati evanđelje nije samo pravo posebnih i posebno izabranih. To je pravo i dužnost svakog kršćanina. Poslanje „idi za mnom“ nije samo Petrova služba.

Isus stoga objašnjava Petru još jednom da je svatko na svoj način pozvan slijediti Isusa i ne prisvajati samo sebi ovu važnu službu u svijetu. Petru kaže: „Ti idi za mnom!“ Ne osvrći se na druge. Ne uspoređuj se s drugima. Ne kopiraj tuđi kršćanski život, nego živi svoj. Ti slijedi Isusa na svoj način izvršavajući u svom životu Kristovo poslanje.

Za razliku od Petra, koji je bio snažan apostol, Kristov nasljednik i glava Crkve, prvi Papa i mučenik, Ivan gotovo ništa od toga nije ostvario. Nije se isticao velikim propovjedničkim nastupima. Na dan silaska Duha Svetoga ne spominje se njegovo ime. Nije sudjelovao u prvim nesuglasicama Crkve. O njemu se ne govori kao o velikom misionaru i krstitelju naroda. Živio je povučeno i tiho, skromnim i gotovo nepoznatim životom. Na otoku Patmosu razmišljao je i umovao, a tek je u dubokoj starosti zapisao svoja iskustva i promišljanja. To je plod njegovog osobnog svjedočenja i izričaj njegove osobne vjere. Što bismo mi danas da Ivan nije zapisao svoje evanđelje!?

I mi smo skloni, poput Petra, smatrati da tihi i samozatajni vjernici koji se ne ističu svojim nastupima i govorničkim vještinama, koji nisu poput nas učeni i ne nalaze se na nekoj posebnoj službi u zajednici vjernika u biti i ne vrijede mnogo. Skloni smo prosuđivati živote i svjedočenje drugih vjernika samo kroz svoje naočale i u usporedbi s nama, s našim životom. Međutim, Isusovo poslanje za svakoga je od nas drugačije.

Zamislimo da smo svi poput Petra, ili da smo svi kao Pavao. Različiti smo i raznoliki. Treba nas biti svakakvih – i učitelja i propovjednika, i znanstvenika i radnika, i samozatajnih molitelja i dubokih mislilaca. Svi smo Crkva. Ono što nam treba biti isto jest krajnja predanost u navješćivanju Evanđelja. Načini na koji ćemo to činiti ovise o svakome od nas, o našim mogućnostima i talentima. Svatko je pozvan i poslan u svome životu i na svoj način svjedočiti vjernost Isusu Kristu. Svatko je od nas vrijedan i važan za širenje evanđelja. Svatko na svoj način i svatko sa svojim darovima doprinosi životu Crkve. Svatko od nas prima svoje darove Duha Svetoga i pozvan je da ih razvija onako kako najbolje i najviše može. Ne prosuđujmo druge nego mi budimo najbolji kršćani svatko na svoj način. Važno je da svatko od nas bude najbolji što može biti.

Dr. Đurica Pardon, znanstveni suradnik, župnik župe sv. Ladislava, kralja u Punitovcima