SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Dominik Vukalović: Žarište poslanja apostola je u njihovom osobnom iskustvu

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«

Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.

Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«

Riječ Božju tumači vlč. Dominik Vukalović:

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji!

Unatoč svim svjedočanstvima o Isusovom uskrsnuću, koje su prenijele žene i učenici na putu u Emaus, sam Toma apostol i apostoli su i dalje u sumnji, strahu, bojazni, nesigurnosti, i nameće im se mnoštvo pitanja. U takvom stanju i usred razgovora s učenicima iz Emausa Isus dolazi među apostole. Želi da sada zajedno iskuse Njegovu prisutnost i prime Njegov mir. Žarište poslanja apostola je u njihovu osobnu iskustvu. Da sami nisu doživjeli krizu vezanu uz Isusovu muku i smrt, a kasnije iskusili Njegovo Uskrsnuće, ne bi mogli biti svjedoci. Vjerojatno bi bili jako dobri teoretičari, savršeni poznavatelji Svetog Pisma i teologije, ali ne bi bili svjedoci i ne bi imali takav žar poslanja i propovijedanja. I baš zbog toga znamo kako su završili svoj ovozemaljski život – kao mučenici. Jednostavno nisu se mogli odreći onoga što su doživjeli i proživjeli, i za njih je bilo normalno da za Isusa i umru.

Uvijek kada slušamo neka svjedočanstva iz prve ruke uviđamo kako osoba iz dubine srca govori što je doživjela. Nije to plod mašte ili psihe, nego konkretno iskustvo. Kada neki bivši ovisnici govore o svom životnom paklu droge vidimo da tu nema nikakvog ukrašavanja, skrivanja, nego onako iznose kako je bilo, naravno kajući se za sve zlo koje su nanijeli sebi i bližnjima. Isto je i u duhovnom životu kada iskusimo Božju ljubav na sebi, jednostavno ne možemo ju zadržati za sebe. „Prisiljeni“ smo je podijeliti s drugima. U takvim trenucima, osim što nas prolaze trnci, također se osjeća prisutnost samog Gospodina koji u nas ulijeva svijetlo i daje nam mir. Također čitajući o svjedočanstvima svetaca i blaženika, koje nam Crkva pruža kao svjedoke vjere, prolaze nas ista iskustva.  Nakon takvog iskustva s Isusom tj. Božjom prisutnošću jednostavno ne možemo ostati ravnodušni. U nama se mora pokrenuti lavina koja nas okreće prema novom i boljem načinu života. To je iskustvo uskrsne vjere, kojim nas Gospodin neprestano želi darivati.

Na nama je da krenemo naprijed, a ne da budemo opterećeni prošlošću. Tri su niti kojima gledamo u prošlost. Prva nit je teret na koji ne želimo ni pomisliti. Neki događaj ili tragedija koja se dogodila, slučaj Jude – znamo kako je njegov život završio. Druga nit je propuštena prilika koju možemo samo oplakivati. Primjer nam je Petar – znamo i njegovu sudbinu. Treća nit kako gledamo na prošlost jest zahvaljivanje – kada u prošlosti otkrivamo čudesne Božje znakove. Primjer nam je Marija, kako je prošla dobila je za nagradu Isusa. Povijest našeg života jest ono što nas prati od rođenja do groba. Neka to bude ova zadnja treća nit i neka nas potakne da krenemo bez straha u svjedočenje uskrslog Krista. Amen.

Vlč. Dominik Vukalović, župnik župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Koprivnici