SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Dominik Vukalović: Čovjek koje ne prihvaća svjetlo Božje ostaje u tami svojih zabluda i sam sebi sudi

Tekst evanđelja:

»Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.

A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«

Riječ Božju tumači vlč. Dominik Vukalović:

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji!

Ako bi trebalo tražiti najljepšu i najvažniju rečenicu cijele Biblije onda je to zacijelo rečenica „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ Bez sumnje, ljubav je najčešća tema ljudskog razgovora, književnih djela, filmova, pjesama. O njoj se govori biranim riječima i najljepšim osjećajima. To je samo znak da čovjek ne može bez ljubavi živjeti, biti ljubljen i ljubiti. No, postoji i naličje te ljubavi u stvarnosti. Ljudi se kunu u ljubav, a vidimo toliko razočaranih, rastavljenih, neostvarenih, izigranih ljubavi. Zašto? Zato jer ljubav ima veliku cijenu, a čovjek ju često nije spreman, ili bolje reći, ne želi platiti jer ljubav često traži žrtvu. Ljubav je žrtva, a današnji čovjek teško prihvaća kad se mora žrtvovati za drugoga. Bog nije takav. Kod njega nema naličja ni lica, tu je uvijek samo jedan oblik. On je to pokazao na djelu žrtvujući svoga sina za naše spasenje. Bio je spreman platiti najveću cijenu ljubavi. I bez obzira što mnogi ne prihvaćaju tu njegovu žrtvu, on neće nikoga suditi već će sud prepusti samome čovjeku. A, sud je u tome kako čovjek odgovara na Božju ljubav.

U evanđelju smo čuli: ‘Tko vjeruje u njega ne osuđuje se, a tko ne vjeruje već se sam osudio što nije vjerovao u Jedinorođenoga sina. Čovjek koji ne prihvaća ponuđeno spasenje morat će se na kraju sam suočiti s njim kao sucem, ali to je čovjek izabrao svojom nevjerom. Drugim riječima čovjeku je ponuđene vjera a on ju sam odbacuje. Slikovito rečeno – vjerovati znači doći k svjetlu koje je Isus donio, a ne vjerovati znači ostati u tami. Vjerovati Isusu ne znači samo razumom nego cijelim svojim životom, a to znači da čovjek treba mijenjati svoj život u svijetlu Isusova učenja. Živjeti u svjetlu Isusovu znači razotkriti ono što je loše u nama i obratiti se. Za taj pothvat mnogi nisu spremni u svome životu, nisu spremni suočiti se s Isusom, boje se posljedica. Svako ozbiljno suočavanje s Isusom traži promjenu dosadašnjeg života, a želiš li se ti promijeniti?

Završit ću jednim dijalogom koji je opisan u romanu ‘Vražji general’ njemačkog pisca Carla Zuckmeyera. Naime taj dijalog odvija se između vojnika Hartmanna i generala usred predaha u jednoj bitci. Vojnik Hartman upita generala: Vjerujete vi u Boga? General odgovara: Ne znam, nisam ga nikada susreo. Ali, to je ovisilo o meni. Nisam ga htio susresti, jer sam znao da bi me stavio pred takve odluke koje sam htio izbjeći. Ali sam u strahotama rata upoznao đavla. Njega sam vidio oči u oči. Zato znam da mora postojati  Bog. A vi vojniče Hartmann koji ste rođeni u vrijeme kada je zakazala svaka pravda, vjerujte u Božju pravdu, ona vas neće razočarati.

Čovjek koje ne prihvaća svjetlo Božje, ostaje u tami svojih zabluda i sam sebi sudi. A taj sud se ne događa negdje u budućnosti nego sada i ovdje. Cijelo današnje čovječanstvo nema druge nego vratiti se Bogu i njegovu svjetlu. Samo na Božjoj ljubavi prema čovjeku može se zapaliti prava ljubav u srcu čovjeka koje neće imati nikakva tamnog naličja. Amen.

Vlč. Dominik Vukalović, župnik župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Koprivnici