SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Majk Rušec: Osobna vjera nije ništa drugo nego predanje cijele osobe Bogu, u životu i u smrti

ČITANJA:

Dj 4,32-35;

Ps 118,2-4.16ab-18.22-24;

1Iv 5,1-6;

Iv 20,19-31

Tekst evanđelja:

Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec:

Hvaljen Isus i Marija, dobro vam jutro dragi slušatelji dobrog radija za dobre ljude!

Uskrsli Isus susreće svoje učenike prvi put nakon što su ga napustili kad mu je bilo najpotrebnije. Vjerojatno je to bio trenutak kojeg su se svi bojali. No, Njegove dvaput izgovorene riječi bile su: „Mir vama“. Bez odbijanja, bez prijekora, samo „mir“. A onda im je pokazao rane, nepogrješive znakove. Mi kršćani vjerujemo da je vjera dar Božji. Ali vidimo da su Isusovi učenici nakon Uskrsnuća sumnjičavi, puni nesnalaženja i nevjerice. To se očituje i na primjeru sumnjičavog Tome. On nije bio tu kad se Isus prvi put ukazao učenicima. Uzaludno je  bila uporno uvjeravanje Tome da su učenici vidjeli Uskrsloga jer Toma to jednostavno nije mogao prihvatiti. Kod Tome su ostale strašne slike Isusa s Kalvarije te nije mogao povjerovati da je Isus uistinu živ. Zbog toga je Toma često proglašavan nevjernim učenikom, ali zapravo je on više na tragu ozbiljnog tražitelja nego nevjernika.

Unatoč tome, Krist upravo njemu predaje božanstveni dar vjere.Uskrsli Krist tom će prigodom uputiti poruku cijelom čovječanstvu, što se odnosi i na nas danas: „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju.“ Tomina sumnja često je prisutna i u našim životima, no nerijetko toga nismo svjesni. Iako znamo da smrću ne prestaje život, suočavamo se s iskustvom da mnogi kršćani ne prihvaćaju smrt svojih bližnjih, čak ni u poznim godinama. Nakon što mu je Isus omogućio da dotakne Njegove ranjene ruke i noge Toma nije priznao kako je imao krivo, a drugi učenici pravo, nego on ispovijeda svoju sasvim osobnu vjeru koja nije ništa drugo nego predanje cijele osobe Bogu, u životu i u smrti. Povjerovati ne znači promijeniti samo mišljenje o nečemu, nego prihvatiti Boga u životu, sa svim što iz toga proizlazi.

Za učenike, pa onda i za Tomu to je značilo prihvatiti poslanje u Isusovo ime, ići po svem svijetu i naviještati Evanđelje svakom stvorenju, opraštati grijehe snagom Duha Božjega, biti djeca i svjedoci uskrsnuća! Za Tomu predaja kaže da je otišao dalje od svih, sve do Indije. Tamo je propovijedao Evanđelje i osnovao Crvku, čiji se članovi i danas s ponosom zovu Tominim kršćanima. Dobro je što je Toma postojao i što je postojala njegova sumnja koja nam zorno govori o ozbiljnosti i zahtjevnosti kršćanske vjere u uskrslog Gospodina. I mi danas, sestre i braćo, sumnjamo i imamo različite sumnje, ali Krist nas nikada ne ostavlja i ne zaboravlja. Budimo zato svjedoci Isusova Uskrsnuća i dostojni njegovi učenici, potaknuti primjerom konkretne vjere i traženja jednog čovjeka, koji je – nadahnutim iskustvom Božjeg milosrđa – rezultirao preporođenjem Kristovog mističnog tijela – Crkve, čiji smo i mi dio.

Neka nam današnja nedjelja Božjeg Milosrđa bude uistinu dan za Gospodina, za druženje s njim, za zahvaljivanje i slavljenje njegovog Milosrđa i uskrsnuća, za praštanje bližnjima – kao što Krist prašta svakome od nas.

I tebi danas Isus govori: „Mir tebi!“, i tebi danas dopušta da ga dotakneš u otajstvu euharistije, i tebe naziva blaženim – jer ne vidiš – a vjeruješ!

Duhovni zadatak dana: Molimo Gospodina svim srcem: vjerujem Gospodine, pomozi mojoj nevjeri! Božji blagoslov i mir Krista Uskrsloga bili uvijek sa svima vama!

Blagoslovljena vam sveta nedjelja!

Hvaljen Isus i Marija!

Vlč. Majk Rušec, župni vikar u župi sv. Ivana ap. i ev. Utrina, Zagreb