SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Damir Ocvirk: Put do našega uskrsnuća vodi putem poslušnosti volji nebeskoga Oca

ČITANJA:

Iz 49,8-15;

Ps 145,8-9.13c-14.17-18;

Iv 5,17-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Odgovori Isus Židovima: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.« Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.

Isus nato odvrati: »Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu, da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.

Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas — sada je! — kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili — na uskrsnuće života, a koji su radili zlo — na uskrsnuće osude. Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.«

Riječ Božju tumači vlč. Damir Ocvirk:

U evanđeoskom odlomku pratimo Isusa koji liječi, ali i onoga koji postaje osporavan zbog djela koja čini. Već su mu Židovi prigovorili što čini znamenja ozdravljenja subotom, sada traže i način kako da ga ubiju. Oni ne promatraju Isusa samo kao onoga koji krši subotu, već kao i onoga koji huli jer je Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.

U temelju naše vjere stoji kako je Isus Krist – vječna Očeva Riječ i Božji Sin – iste biti s Ocem. Zato i Isus kaže u današnjem odlomku: Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla!, te istom besjedom nastavlja: Tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život… Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.

Jedinstvo osoba Presvetoga Trojstva – jedinstvo Oca i Sina – poziv su i nama da ostvarimo jedinstvo s Bogom i međusobno jedinstvo koje se temelji na ljubavi, solidarnosti i međusobnom poštivanju. Govoreći o važnosti naše povezanosti s Bogom, sveti Ivan Pavao II. ovako kaže: Prisutnost sotone u povijesti čovječanstva raste razmjerno udaljavanju čovjeka i društva od Boga. Iz tih papinih riječi proizlazi zaključak kako udaljavanje od Božje volje znači da postajemo lakim plijenom sotoni i plodnim tlom za rast grijeha i međusobnih sukoba i podijeljenosti.

Poslušnost Očevoj riječi znači i poslušnost samome Kristu, jer on je Očeva Riječ. Ta poslušnost znak je i naše spašenosti. U prvome redu, Sin je savršeno poslušan Ocu. Ta poslušnost svoj vrhunac ima u Getsemanskom vrtu gdje Sina moli Oca da ga sačuva od muke, ali ipak, pristaje uz Očevu volju. To pristajanje uz Očevu volju bilo je nagrađeno slavom uskrsnuća. Stoga i Isus nama govori: Tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni. Put do našega uskrsnuća vodi putem poslušnosti volji nebeskoga Oca.

Biti pravi Kristov učenik znači vršiti Božju volju i biti u jedinstvu s njime, jer vršenjem Očeve volje mi postajemo sretni, postajemo ispunjeni mirom kojega nam Boga daje. Biti s Kristom i u Kristu, kao što je i on s Ocem i u Ocu, smisao je našega života. Iz toga jedinstva treba proizaći naša osobna duhovnost koja se odražava u društvenom životu i tako postižemo jedinstvo duhovnog s društvenim, obiteljskim i crkvenim životom.

Prikladno se i danas sjetiti svetoga Josipa, čiju svetkovinu uskoro slavimo. I on je živio jedinstvo s Bogom. To jedinstvo bilo je vidljivo i u obiteljskome zajedništvu s Isusom i Marijom. Papa Franjo u Apostolskom pismu „Očevim srcem“, citirajući svoga prethodnika papu Pavla VI., o tome jedinstvu ovako piše:

Učinivši svoj život požrtvovnim sveti je Josip svoje očinstvo konkretno izrazio služenjem otajstvu Utjelovljenja i njegovom otkupiteljskom poslanju; u tomu što je upotrijebio zakonsku ovlast nad Svetom obitelji kako bi joj se u potpunosti posvetio u svom životu i radu; pretvorivši svoj ljudski poziv prema domaćoj ljubavi u nadljudski obol sebe, svog srca i svih sposobnosti, ljubavi stavljenoj u službu Krista koji je odrastao do zrelosti u svom domu.

Kako se lijepo u životu svetoga Josipa ostvaruju riječi Krista iz današnjeg evanđelja: … ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.

Neka nam sveti Josip pomogne u našem jedinstvu s Bogom i braćom.

Vlč. Damir Ocvirk, župnik župe sv. Josipa sa zagrebačke Trešnjevke