SVAKODNEVNO U 7:30 S. Ana Begić: Isus od svojih učenika traži da služe i pomažu ljudima!

ČITANJA:

Iz 1,10.16-20;

Ps 50,8-9.16bc-17.21.23;

Mt 23,1-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška nesnosna bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi vi ste braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš — onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa — Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«

Riječ Božju tumači s. Ana Begić:

Evanđeoski tekst opisuje snažan napad na farizeje i pismoznance jer nisu više duhovne vođe naroda. Pismoznanci su osobe koje su upućene u zakon i religiozne propise i kao takvi uživaju ugled. Imali su snažan utjecaj na društveni i vjerski život u Izraelu. Bili su aristokracija društva jer su mnogi od njih bili doktori zakona (teologije). Farizeji su pripadali srednjem staležu i uključivali su pobožne laike, a nastali su u vrijeme Makabejaca kao otpor procesu helenizacije židovskog društva. Oni su čuvari zakona i tradicije protiv svega što može iskriviti Mojsijev zakon. Sve propise su tumačili vrlo strogo i tumačili slovo zakona sve u najmanje detalje. Smatrali su se čistima i držali se odijeljeno od nečistih, grešnika. Na taj su način dijelili ljude.

Isus opominje obje ove skupine koje su se često držale zajedno iako imaju različito porijeklo. Pismoznancima Isus zamjera što su drugima nametali strogo opsluživanje zakona dok sami nisu bili previše skrupulozni i težili svetosti. Naše današnje društvo sklono je donositi često zakone ne promišljajući o tome, može li ih čovjek u svojoj savjesti obdržavati. Naime, bilo bi dobro kada bi se vodili mislima sv. Tome Akvinskoga o zakonu koji bi trebao biti razumska odredba donesena za opće dobro zajednice! Pitamo li se uopće što je opće dobro? Naše društvo kao da ne trpi govor o općem dobru, kao niti o prizivu savjesti na koje svaki čovjek ima legalno pravo. Ali vrlo lako ćemo sebe nazivati vođama, tražiti da nas se prepozna kao prve u djelima, te tražiti pročelja na gozbama, pozdrave na trgovima i nakiti se resama koje ističu naš ljudski egoizam.

U tom kontekstu Krist je farizejima zamjerao njihovo puritansko držanje i tumačenje koje je zakon učinilo nehumanim i negirao potrebu za pomoć bližnjem. Isus ih naziva licemjerima. A koliki su od nas danas licemjerni? Koliki ne razmišljaju uopće o ljudskoj osobi i humanosti kada se govori o zakonu. Čovjeka se svodi na objekt gdje sebi dozvoljavamo ulogu onoga što samo pripada Gospodinu koji je Stvaratelj i darivatelj života! Isus im zamjera što traže društveni ugled i žele biti viđeni i uvažavani, a njihova nutrina daleko je od Boga. Oholi su! I danas se olako pozivamo na tradiciju, a zapravo na taj način želimo očuvati vlastite pozicije i spriječiti bilo kakvu promjenu. Nismo li i mi danas oholi? Žele da ih ljudi nazivaju rabi, a Isus uči da smo svi braća i učenici. Isus od svojih učenika traži da služe i pomažu ljudima, a ne da budu oholi!

Martina s. Ana Begić, profesorica na Katedri moralne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu