SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Ivan Lastovčić: Ako u srcu ne prebiva Bog ono postaje žrtvenik mnogim idolima

ČITANJA:

od dana: Post 2,4b-9.15-17;

Ps 104,1-2a.27-28.29bc-30;

Mk 7,14-23

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi — to ga onečišćuje. Tko ima uši da čuje, neka čuje!«

I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu. I reče im: »Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te u zahod izlazi?« Tako on očisti sva jela.

Još dometnu: »Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka.

Ta iznutra, iz srca čovječjega izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Lastovčić:

Rasprava oko čistoga i nečistoga nastavlja se i danas. Nečiste nisu stvari koje se nalaze izvan čovjeka nego je nečista čovjekova nutrina – čovjekovo srce. Ako u nama ne prebiva Bog naše srce postaje žrtvenik mnogim idolima, umjesto da u nama prebiva mir postajemo nemirni u sebi i izvor nemira za ljude oko sebe. Ako nismo ljudi utjelovljene riječi Božje koja nas obnavlja onda u nama vlada nemir i kaos. Isus se i danas u tebi bori protiv uskih farizejskih propisa o čistoći jer te mogu dovesti do pogrešnoga mišljenja i djelovanja. Događa se da zapnemo na površini i izvanjskim stvarima… vjenčanja, sprovodna misa, molitva kada iscrpimo sve ostale mogućnosti.

Što najčešće izlazi iz tvoga srca i usta? Ono što nas onečišćuje i opterećuje nije ono što ulazi na usta, nego ono što dolazi iz usta i srca. Ako svoje srce, svoj život nismo predali Bogu, ako ne dopuštamo da nas Isus poučava, da On bdije nad našim mislima, riječima i djelima umjesto da naše riječi budu stvaralačke, po uzoru na Božju riječ u knjizi Postanka, one postaju rušilačke i ubojite. Tako postajemo sami sebi najgorim neprijateljem kada se okrećemo i protiv Boga i protiv drugih ljudi. Za vrijeme jedne propovijedi u katedrali Stepinac je svratio pažnju vjernika na tri uzroka zbog kojih je kletva tako raširena u narodu, a to su: loš primjer starijih, vjersko neznanje i opak život. Govori o otoku Javi čiji je zrak okužen pa slikovito nastavlja: ”Nije li takvoj zatrovanoj dolini sličan naš čitav javni život? Psuju u kući i otac i majka. Na cestama se kune, proklinje se na poslu i u šali i u ljutnji. Bogu mrskom psovkom zatrovana je čitava naša atmosfera, ona je postala dolinom smrti za nedužnu djecu.”

Ako je nutrina prljava, kakva korist od vanjske čistoće. Možemo na sebe staviti skupocjenu odjeću, a iznutra biti razderani od mržnje, zavisti, egoizma. Možemo na sebe staviti skupocjene parfeme, a iznutra zaudarati na trulež i smrt jer u nama nema života. Možda opomena o oličenim grobovima najbolje progovara u kakvom stanju može biti ljudsko srce.

Što onda čisti našu nutrinu? Čovjek se čisti ljubavlju: kroz duhovna i tjelesna djela milosrđa možemo svoje srce pripremiti da prihvati ljubav. I kada se čovjek odvaži ući u odnos s Bogom. Srce koje ljubi u svemu vidi ono dobro, nepatvoreno, čisto koje je Bog postavio u sve stvari i svakog čovjeka. Isus u takvo novo srce ulijeva radost i blagoslov. Isusu je stalo do čistog srca: Blago čistima srcem, oni će Boga gledati (Mt 5,8). Cilj je čistoće Boga gledati. Nije slučajno kada kažu da su oči ogledalo duše.

Zagledaj se danas u Isusa i dopusti da pročita sve ono što se nalazi u tvome srcu. On dobro zna kako smo sazdani i ne stavlja pred nas nemoguće zahtjeve nego u svakodnevnici života želi nas učiti kako ljubiti. Isus jest i ostaje savršeni primjer kako ljubav, bilo prema Bogu ili čovjeku, ne može biti neutjelovljena. Ona mora prožeti čitavo naše biće i obnoviti nas na sliku novoga Adama – Isusa Krista. A naš Gospodin nam je pokazao kako izgleda ljubav koja se daruje i daje, koja se ne plaši mišljenja ovoga svijeta, koja se ne povodi različitim političkim i društvenim strujanjima, koja nije suvremena nego suvječna. Isus je spreman blagosloviti što je u svijetu, potvrđujući tako dobrotu Božjih stvorenja.

Istinsko čišćenje događa se u Isusovoj smrti kada se razdire zavjesa staroga izvanjskog kulta te se Božja ljubav i kraljevstvo otkriva kao stvarnost koja nije rezervirana samo za odabrane nego za sve grešnike. Po njegovoj žrtvi ljubavi čovjek je pozvan ponovo ući u svetinju nad svetinjama, u svoju vlastitu nutrinu, jer po Duhu Svetom postaje hram gdje može stupiti u odnos s Bogom. U svakom od nas postoji taj sveti prostor, ali ga na žalost tek poneki otkriju iako su formalno pripadnici Katoličke Crkve.

Shvaćamo li da postoji samo jedan način kako živjeti i kako se ponašati u životu? Naime, na način Isusa Krista. I da je u takvom načinu života istinska sloboda, a sve ostalo nije život već životarenje. Živjeti s Isusom korak po korak, riječ po riječ. Ne sutra, nego danas.

Vlč. Ivan, župnik zagrebačke župe Sv. Ivan Krstitelja