SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Ivica Zrno: Dao nam Gospodin da uživamo u čudu redovitosti vlastitoga vijerničkog života

ČITANJA:

Pnz 18, 15-20;

Ps 95, 1-2.6-9;

1Kor 7, 32-35;

Mk 1, 21-28

Tekst evanđelja:

U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.

Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«

I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

Riječ Božju tumači vlč. Ivica Zrno:

Danas slavimo 4. nedjelju kroz godinu liturgijske godine B. Jedan od naziva za vrijeme kroz godinu je redovito vrijeme crkvene godine. I mi smo sada u tom, tzv. redovitom vremenu. Što se događa kroz redovito vrijeme? Pa redovite stvari, reći ćemo. Neki glasovi će spominjati redovitu kolotečinu života. Ako postavimo tako, može nam se učiniti da treba čekati neko neredovito, izvanredno vrijeme kako bi se nešto počelo događati, a život ušao i dinamičnije vode.

U vijerničkom životu i događajima Crkve, kada govorimo o liturgijskim čitanjima, kao da je vidljiva i opipljiva određena poveznica koja nam služi kao smjerokaz. Krenuvši od početka liturgijske godine, čitanja adventskog vremena pripravljaju nas na Gospodinov dolazak i žele u nama probuditi to radosno iščekivanje. Čitanja božićnog vremena govore o Gospodinovom Rođenju i trebala bi u nama probuditi osjećaj radosti jer je Gospodin s nama i poradi nas. Slavljenjem Krštenja Gospodinova stavlja se snažan naglasak na dar Sakramenta koji od Gospodina primamo, što je ujedno i poticaj na razmišljanje o obvezama koje proizlaze iz toga dara. A sada dolazi to redovito vrijeme. Ovdje nas čitanja usmjeravaju da ne postoji monotonija vijerničkog života, tek neka redovitost za koju čekamo da prođe. Redovitost o kojoj govorimo jest stalnost vijerničkog života i trajno susretanje s Gospodinom. Dakle, moglo bi se reći da je riječ o trajnom pozivu pustiti Gospodina u svoj život i dopustiti Mu da čini s nama što god želi.

Današnji odlomak svetoga Evanđelja, kako zapisuje evanđelist Marko, donosi nam upravo jedno ovakvo iskustvo. Opisan je susret koji se zbio u Kafarnaumu, u dan subotnji i u sinagogi. Ti podatci nam trebaju naznačiti da se radi o danu i mjestu koji za Židove označavaju redovitu molitvu. Možda bi za sve ono mnoštvo i prošlo redovito, kao i svake subote, da nije došao Isus. Upravo zbog Njegovog dolaska nastaje silna buka. Kako se tamo, u isto vrijeme, našao i čovjek kojeg je obuzeo nečastivi, nastaje silna galama po kojoj postaje jasno da ništa nije kao inače. U konačnici Isus svojom Božanskom moći izgoni nečastivoga i čini čudo pred njihovim očima. Jasno je da ne ostaju ravnodušni nego međusobno komentiraju: Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.

Kako je već spomenuto, nalazimo se u tzv. redovitom vremenu crkvene godine. Evo nam zgodne prilike za analizu vlastitog života i stavova. Neka i ova sveta Nedjelja – Dan Gospodnji bude ispunjena Gospodinom. Bogu hvala, ako nam je to redovito! Više puta sam znao čuti izjavu kako ne molim ili ne idem na svetu Misu, jer mi je dosadno. Uvijek je sve isto. Razumijem da čovjek, kao ljudsko biće ima potrebu da mu se nešto dogodi i da mu bude zanimljivo. Ali u isto vrijeme stoji pitanje koliko je ušao u dubinu i bit onoga što mu se već događa, a označit će kao redovito? Uzmimo primjer svete Mise. Osobno rijetko koristim ovaj naziv. Puno draži naziv mi je Euharistija. Tim nazivom izrečen je cijeli sadržaj te „redovitosti“, a sadržaj će nas upućivati na žrtvu Isusa Krista za nas, na novi Život koji nam daruje, te na trajno zajedništvo s Kristom, za koje imamo priliku. Kao vijernik, jednostavno ne mogu shvatiti kako ovo može postati kolotečina.

Božji postupak je poznat i jasan – ako je čovjeku potrebno čudo za rast u vijerničkom smislu, Bog će pružiti i čudo. Kao u današnjem Evanđelju. Ali zar je potrebno čudo veće od redovitosti života s Bogom. Dao nam Gospodin da uživamo u čudu redovitosti vlastitoga vijerničkog života.

Vlč. Ivica Zrno, župnik župe “Sveta Ana, majka BDM”, u Laćarku, Srijemska biskupija