SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Tomislav Škender: Za naš život važna su samotna mjesta, mjesta molitve i kontemplacije

ČITANJA:

od dana: Heb 7, 25 – 8, 6;

Ps 40, 7-10.17;

Mk 3, 7-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona — silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.

Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli. Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli. A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: »Ti si Sin Božji!« A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.

Riječ Božju tumači vlč. Tomislav Škender:

Drage sestre, draga braćo, dragi slušatelji HKR-a,

slušamo u današnjem Evanđelju kako je silno mnoštvo nagrnulo k Isusu. Došli su k njemu iz mnogih krajeva. Evanđelist Marko nabraja gradove, pokrajine, čak i poganske krajeve, želi na taj način naglasiti da Ga uistinu svi slijede, bacaju se na njega, žele ga vidjeti. A On ih ozdravlja, oslobađa ih raznoraznih zala, izgoni zloduhe, prolazi među njima i propovijeda, poučava ih… Vidljivo je, dakle, da je Isusov život nabijen djelovanjem, kao da je u neprestanoj akciji. No, usred ovog nabijenog djelovanja nailazimo na rečenicu: Reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica, da ga ne bi zgnjeli (Mk 3,9). Usred aktivnosti koja ostavlja bez daha nailazimo na potrebu za trenucima mira. U srcu aktivne zauzetosti za druge, nailazimo na nužnost za određenim udaljavanjem od drugih i povlačenjem u osamu. Usred akcije nailazimo na želju za kontemplacijom. Nakon zajedničkih trenutaka dolazi samoća.

Što više meditiramo nad tom rečenicom koja se nalazi u samom središtu Evanđelja, možemo zaključiti da je, zapravo, tajna Isusove službe skrivena u tom povlačenju u osamu, gdje je ulazio u dublji odnos s Ocem. Na tom samotnom mjestu Isus je smogao hrabrost slijediti Božju volju umjesto vlastite; govoriti Božje riječi umjesto svojih. On nas neprestano podsjeća: Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa…Nisam došao vršiti svoju volju, nego volju Oca moga…Na samotnom mjestu, gdje Isus postaje blizak s Ocem, rođena je njegova služba.

Ovakvim ponašanjem Isus nas podsjeća da su za naš život važna samotna mjesta. Duboko u sebi znamo da bez samotnog mjesta naša djela postaju prazne geste. Potrebna nam je ravnoteža između tišine i riječi, povlačenja i zauzimanja, udaljenosti i blizine, samoće i društva.

Živjeti kršćanskim životom znači živjeti u svijetu, a pritom ne biti od svijeta. Ta unutarnja sloboda raste u samoći. Isus je otišao na samotno mjesto moliti se, to jest, rasti u spoznaji kako mu je sva moć koju ima podarena. Na samotnom mjestu Isus se oslobodio svoje obaveze da uspije. Život bez samotnog mjesta, to jest, život u čijem središtu nije tišina, lako postaje razarajući jer tada upadamo u napast neprestane akcije i neprestane korisnosti. Jedna od ideologija suvremenog društva jest ideologija korisnosti i uspješnosti. Ona govori da čovjek vrijedi jedino ako je koristan i uspješan. Samoća i tišina nas podsjećaju da čovjek vrijedi upravo zbog toga što je čovjek.

Za kraj razmatranja poslušajmo zanimljivu priču koja govori o tome da nije uvijek važno pošto – poto biti koristan.

Drvosječa i njegov učenik hodali su velikom šumom. Kad su naišli na golemo, visoko, kvrgavo, staro i lijepo stablo hrasta, drvosječa zapita učenika: „Znaš li zašto je ovo drvo toliko golemo, visoko, kvrgavo, staro i lijepo?“ Učenik pogleda učitelja i odgovori: „Ne… Zašto?“

„Zato jer je beskorisno“, ogovori drvosječa. „Da je korisno, već bi ga davno posjekli i od njega načinili stolove i stolice, ali budući da je beskorisno, naraslo je tako visoko i postalo toliko lijepo da možeš sjesti u njegovu sjenu i odmoriti se.“

Dragi sestro i brate, u današnjem danu želim ti puno blagoslova. Hvaljen Isus i Marija!

Vlč. Tomislav Škender, župni vikar u Župi Uznesenja BDM i u Svetištu u Mariji Bistrici.