SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Tomislav Škender: Poslušaj Boga koji te i danas zove na različite načine

ČITANJA:

Heb 7, 1-3.15-17;

Ps 110, 1-4;

Mk 3, 1-6

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus ponovno uđe u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.

A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži — i ruka mu zdrava! Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.

Riječ Božju tumači vlč. Tomislav Škender:

Drage sestre, draga braćo, dragi slušatelji HKR-a,

današnji evanđeoski odlomak vodi nas u sinagogu. Subota je, židovski dan Gospodnji, i ljudi su došli čuti Riječ i njezino tumačenje. Između ostalih tamo su Isus, čovjek s usahlom rukom i farizeji. Dok jedni mole, tumače i slušaju Pismo, donose Bogu svoje vapaje, boli, životna ropstva…, farizeji promatraju Isusa i vrebaju hoće li učiniti kakvo dobro djelo i pomoći čovjeku (jer pročulo se da voli pomagati) da bi ga na taj način mogli optužiti. Tako je vrlo često i danas. S jedne strane ima ljudi koji poučavaju, siju riječ, daju i dijele svoje talente, sposobnosti, darove, primjećuju druge, njihove potrebe i rane, trude se pomoći, utješiti… S druge strane ima onih koji samo vrebaju gdje će netko pogriješiti, što će krivo reći, gdje mogu napakostiti, nešto prigovoriti i prebaciti, optužiti; koji u vlastitom nezadovoljstvu, zavisti i okorjelosti srca samo traže nešto negativno i nezadovoljavajuće, kako bi našli neki razlog, da etiketiraju, prekriže, povrijede…

U susretu s takvim mentalitetom i srcem tih farizeja, Isus vidi patnju čovjeka s usahlom, paraliziranom rukom i poziva ga da stane na sredinu. Time nas poučava da je u središtu njegove pozornosti konkretni čovjek, u centru njegove pažnje smo MI – svatko od nas; štoviše, u središtu Isusove pozornosti jesu naše bolesti, slabosti, rane, krhkosti, paralize, ono što nas koči da nam život bude plodonosan, da procvjeta, što nam ne dopušta da budemo slobodni, sretni, Božji. Govori nam na taj način da se u susretu s njime ne trebamo bojati, neće nas On povrijediti, nego je došao reći da nas voli kao takve, da je došao iscijeliti naše rane, otkupiti ih, uzeti ih i pomoći nam. Nemojmo se stoga bojati i sramiti ispružiti Mu ih.

Čuli smo u Evanđelju, Isus traži tog čovjeka da ispruži svoj jad, da otkrije svoju krhkost, svoja usahla djela. Dakle, on ima ruku, ali je nesposobna, s njom ne može postići i raditi ništa, nema plodova, talenata, djela. Otkriti to pred svima nije lako, ali na Isusov poziv čovjek pokazuje tu svoju ruku i vidi: ruka je zdrava. Pa kako to? Kada je postala zdrava? Kada je poslušao Božju Riječ.

Draga sestro, dragi brate, Bog ti i danas daruje tu Riječ, ne samo preko ove meditacije, nego, siguran sam da te zove na različite načine, progovara ti i pruža ti priliku da ti se obrati. Poslušaj ga, jer On želi da tvoja ruka procvjeta. Ruka koja je u Svetom Pismo simbol rada, djelovanja, aktivnosti, svega što činiš – da to sve procvjeta, da bude zdrava, snažna, cjelovita i da sve što činiš bude plodno.

Ugodan dan ti želim. Hvaljen Isus i Marija!

Vlč. Tomislav Škender, župni vikar u Župi Uznesenja BDM i u Svetištu u Mariji Bistrici.