SVAKODNEVNO U 7:30 o. Mladen Mikulić: Na kršćanima je da svjedoče Radosnu vijest svojim životom

ČITANJA:

Heb 2,5-12;

Ps 8,2a.5-9;

Mk 1,21-28

Tekst evanđelja:

U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.

A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!«

Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.

Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«

I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.

Riječ Božju tumači o. Mladen Mikulić:

Evanđelje nam danas govori kako je narod bio zadivljen Isusovim naukom. Ono što je Isus govorio može samo reći Bog ili luđak. Jer tko se može usuditi za sebe reći da je Put, Istina i Život? Ali Isus nije luđak. Zar može čitava civilizacija počivati na luđaku, zar je luđak sposoban tako zavesti svijet da i dan danas ljudi svoj evoljno umiru za Krista? Tko umire za Aristotela, za Napoleona – jedva da se itko može naći. Ali za Krista i nakon 2 000 godina se daje život po svim krajevima svijeta. Bilo je mnogo raznih proroka kroz ljudsku povijest, držali su za sebe da su glasnici božji, ali Krist za sebe sam kaže da je Bog, da je gospodar života i smrti.

Evanđelist Marko govori da je Isus donio novu i snažnu nauku. Kristova nauka je suprotna od one ljudske. Da nam netko dadne svemogućnost zar ne bismo na prvu htjeli svim ljudima učiniti dobro, svima dati novac, zdravlje, blagostanje, ali Krist ne ide tom logikom, jer to nije put Božji. Ono što čovjek drži bezvrijednim, Bog drži dragocjenim. Dok čovjek veliča bogatstvo, Krist kaže blago siromašnima duhom, dok svijet veliča moć, Krist kaže blago poniznima. Dok je svijet očekivao Mesiju kao ratnika i izbavitelja, on dolazi kao maleno dijete rođeno u jaslama u štali. Gledajući ovozemaljskim očima, život Isusa Krista je bio šaka jada. On se rađa u siromašnoj obitelji, radi, trpi i umire bez časti i potomstva. Zar se na takvu osobu ne bi trebalo sažaliti, ali taj Isusov skriveni, pokornički život je otkupio cijeli svijet, zatresao same temelje Neba i Zemlje.

Svijet nikada nije htio prihvatiti Boga jer nema poniznosti da shvati Božji put ljubavi i poniženja. Zato svijet sa sotonom i kaže: „Što ti imaš s nama Isuse Nazarećanine“. Đavao priznaje njegovo božanstvo kada veli: „Ti si Svetac Božji. Došao si da nas uništiš.“ Tko može uništiti sotonu i njegovu vlast osim Boga jedinoga. Dolazak Krista najavljuje kraj vlasti sotone. Boga se izbacuje iz svih sfera javnog i društvenog života, on nestaje iz odgoja, obitelji i tako nestaje iz srca ljudi. Sotona se trudi svim silama uništiti Krista u ljudskim srcima, jer zna da je bez njega čovjek samo prazna ljuštura i igralište demona.

Na nama je kršćanima da svjedočimo Radosnu vijest svojim životom, baš kao što je nekoć se pročulo o njoj u svoj okolici galilejskoj. Mi moramo biti ti koji će ići protiv struje svijeta i ne dati se zavesti njegovim sjajem i privlačnošću. Neka se i za sve nas, kao i za Krista, drži da smo luđaci ovoga svijeta jer nismo od ovoga svijeta. Njegov sjaj prolazi i njegova privlačnost propada. Iako se čini da djeca ovoga svijeta nikakvu patnju ne podnose, niti da ih ljudske muke biju, ali to je samo iluzija. Njihovo srce je puno gorčine i mržnje, njihova tijela se gotive za vječnu propast, a onaj koji Bogu služi, trpi i umire zajedno s Kristom, ali zato će s njime i vladati u Kraljevstvu Božjem. Uvijek budimo iskreni prema sebi i Bogu.

Odlučimo se ili biti za Boga do kraja ili biti od ovoga svijeta jer jednom i drugom ne možemo služiti. Gospode, priznajem tvoje božanstvo! Želim služiti samo tebi kao jedinom Kralju, kojem niti jedan nije ravan. Odijeli me Gospode od ovoga svijeta i ubroji me među svete svoje.

O. Mladen Mikulić, monah grkokatoličkog manastira Pokrova presvete Bogorodice