SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Mirko Mišković: Naše je učeništvo trajni poziv „stanovanja s našim Učiteljem“

ČITANJA:

1Iv 3,7-10;

Ps 98,1.7-9;

Iv 1,35-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« — što znači: »Učitelju — gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.
Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna i reče mu: »Našli smo Mesiju!« što znači »Krist — Pomazanik.« Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« — što znači »Petar — Stijena.«

Riječ Božju tumači fra Mirko Mišković:

U evanđeoskome navještaju iz Ivanova evanđelja koje Crkva danas stavlja pred nas, nalazimo izvješće o pozivu prvih učenika. Ti prvi učenici su, kako nam svjedoči četvrti evanđelist, došli iz kruga učenika Ivana Krstitelja. Ivan Krstitelj je posljednji prorok Staroga zavjeta čija je zadaća bila neposredno navijestiti Mesiju, Krista koji dolazi. Dolaskom Isusa Krista Ivanova je temeljna zadaća ispunjena te Ivanovi učenici sada prelaze Onomu koji je jači od Ivana i koji dolazi poslije njega, onomu koji je Božji Jaganjac. Učenici su zatražili da im novi Učitelj pokaže gdje stanuje. On, međutim, ne samo da im pokazuje to mjesto, nego oni s njim ostadoše taj dan.

Naše je učeništvo trajni poziv „stanovanja s našim Učiteljem“. „Stanovati s nekim“ znači biti u bliskom, intimnom odnosu s tom osobom, s njom dijeliti svoj život, u njoj uvijek iznova pronalaziti snagu za ići kroz sve životne nevolje i kušnje. I upravo je to temeljna stvarnost našega kršćanskoga, učeničkoga života: mi s našim Gospodinom hodimo ovim svijetom, on je naš najbliži prijatelj s kojim dijelimo sve radosti i tuge našega postojanja. Napose u ovom vremenu koje je obilježeno mnogim kušnjama, bitno je posvijestiti taj naš intimni učenički odnos: Gospodin nas nije napustio, on je i dalje s nama, s nama stanuje.

Posebno je zanimljiv Isusov susret sa Šimunom, Andrijinom bratom. Evanđelje kaže da ga je Isus pogledao i dao mu novo ime, ime koje zapravo naviješta njegovu buduću službu: on će biti stijena na kojoj će Gospodin sagraditi zajednicu svojih učenika, Crkvu. Isusov pogled je pogled koji gleda duboko u osobu, ne zaustavlja se samo na njezinoj vanjštini. Biblijskim bismo izričajima rekli kako on gleda u ljudsko srce, što znači kako gleda u samo središte osobe, u središnje njezina unutarnjeg života. I upravo takvim pogledom Bog odabire svoje sluge i povjerava im službe.

Svakome od nas predao je službu koju trebamo vršiti u onim životnim okolnostima u kojima se nalazimo: supružnicima u njihovom supružničkom životu, roditeljima u njihovoj brizi za djecu, svećenicima i redovnicima u njihovu služenju Božjem narodu itd. I svaki puta kada osjetimo težinu i breme službe koja nam je povjerena, uvijek si dozovimo u pamet da nam ju je Bog povjerio na temelju svoga dubokog pogleda, pogleda koji nadilazi naše gledanje i naše razumijevanje stvarnosti.

fra Mirko Mišković, TOR, župni vikar u Belišću