SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Filip Marić: Stavimo Krista u središte došašća
Foto: cathopic
Foto: cathopic
Tekst evanđelja – Mk 13, 33-37
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«
Riječ Božju tumači vlč. Filip Marić:
Evo nas ponovno! Nakon godine koju smo proveli u Matejevu društvu, nakon što smo stajali podno križa kako bismo spoznali sjaj Isusova kraljevstva, liturgija nas vraća na početak, u vrijeme došašća kojim putujemo u društvu učenika Marka.
Posljednjih sam dana puno razmišljao te sam se uvjerio da je doista važno spoznati vrijednost početka. Danas nas Gospodin upravo na to poziva. Vraća nas na početak, na start. Potiče nas ponovno otkriti ljepotu iznenađujućeg početka, svježinu zore, sjaj prvog pogleda. Volim taj početak jer ne krećemo od nule, nego od Njega. (Ponovno) krećem kako bismo (ponovno) postavili temelje, pogodili koji je prvi korak, naučili imati povjerenja i ponovno se uključili u igru Božju. Pritom se nitko ne može osjećati isključenim. Putovanje kroz došašće uči nas dati smisao vremenu, da ga ne izgubimo, nego da ga ispunimo Njegovom prisutnošću i ponovno započnemo krenuvši od Njega.
Katkad susrećem ljude koji mi, nakon velike pogreške, pada, razočaranja, kažu kako žele započeti od nule … Mislim da nema veće pogreške! Želiš li ustati, nastaviti hodati, dati polet svojem životu i vjeri, nađi malo mira, vremena u tišini, i reci Gospodinu: „Započinjem od Tebe.“ Ili će on biti naš početak ili ćemo ostati na mjestu. Želio bih da naše došašće bude takvo, da Njega stavimo u središte. Jer mu je tamo mjesto. Ili ćeš Njega staviti u središte ili će sve biti jedan veliki kaos…
Evanđeoski odlomak ove prve nedjelje govori o vrlo kratkoj prispodobi. Bog je poput domaćina koji se nenadano vraća, onda kada ga ne očekuješ. Možda ga cijeli život tražiš, u srcu imaš jaku želju i htio bi ju predati u njegove ruke; ili si se uvjerio da ga tražiš, ali ne radiš ništa drugo nego potičeš svoj ja da vješto izbjegava tvoj osjećaj krivnje; ili si se već toliko uvjerio da si ga pronašao da se osjećaš ispunjenim kršćaninom, mirno spavaš snom pravednika i daješ si oduška.
Samo hrabro, braćo! Ponovno krenimo, ne bojmo se! Tragaš li nemirno za Bogom ili si, pak, nepopravljivi spavač, od danas ti se otvara nova mogućnost: Bog dolazi, ponovno, radi tebe. To je radosna vijest došašća: On se još nije umorio od tebe. Jedva čeka da ga posjetiš!