SVAKODNEVNO U 7:30 Križevački vladika Milan Stipić: Dok god osjećamo prezir prema bližnjemu nismo dostojni Krista!
Časoslov_Foto_Elvir Tabaković
Časoslov_Foto_Elvir Tabaković
Tekst evanđelja – Lk 19, 1-10
U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakeja. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska rasta. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.«
On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!«
Riječ Božju tumači križevački vladika Milan Stipić:
U današnjem svetom Evanđelju čitamo o susretu između Isusa i carinika Zakeja. Najprije moramo dobro pojmiti kakav je bio stav židovskog naroda prema carinicima. Izraelski narod živio je pod okupacijom Rimskog carstva. Rimljani su ubirali veliki porez za svoju carsku blagajnu, ali ta sredstva nisu ubirali sami nego su za to koristili domaće stanovnike Izraelskog naroda koji su kao carinici ubirali porez za Rimsku državu. Car im je dao vojnike koji su služili kao represivna mjera kako bi porez mogao biti ubran. Postotak od ubranog poreza carinici su zadržavali za sebe, te su se na taj način često nekontrolirani nepošteno bogatili. Takva kategorija ljudi kod Židova, osobito onih pobožnih izazivala je neopisivo gnušanje i prezir. U takvim okolnostima, pojavljuje se Isus u Jerihonu, mnoštvo ga je okružilo i već se na veliko pripovijedalo o njegovim dirljivim propovijedima i mnogim čudesima i znamenjima.
Zakej znajući kakvo je mišljenje javnosti o njemu i njegovom zanimanju penje se na smokvu kako bi iz daljine vidio Isusa. I njegova je duša bila gladna Božje riječi, te se i on želio susresti, ili barem vidjeti, onoga za kojega govore da je možda Mesija. Od svih ljudi na tomu skupu koji su okruživali Isusa i bili zainteresirani slušati njegove riječi Isus dolazi ni manje ni više nego kod Zakeja i kaže mu: „Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.“ Isus Krist kao bogočovjek obdaren darom raspoznavanja ljudskih srdaca, prepoznao je dobrotu i pošteno srce kod Zakeja. A prepoznao je i ogroman prezir kod mase koja ga je okruživala te je odlučio učiniti nevjerojatan potez: on prilazi Zakeju i na opću sablazan i nevjericu svih prisutnih, obraća mu se riječima, a nakon toga ostavivši prisutne u šoku i nevjerici, odlazi u njegov dom gdje se odlučio odmoriti i večerati.
Mnogi su već znali da je Isus taj koji ruši predrasude među ljudima, ali ovakav radikalan korak nitko od nazočnih nije očekivao. Isus navješćuje radost spasenja Zakejevom domu. I na komentare prisutnih, zašto dolazi grešnom čovjeku u kuću, Isus odgovara: ”Nisam došao tražiti zdrave nego bolesne.” Drugim riječima, Isus poručuje kako je došao za sve ljude, a oni koji smatraju da im nije potrebna njegova ruka spasenja i njegov blagoslov, oni neće baštiniti spasenje jer smatraju da su sami sebi dovoljni i da im spasenje ne treba.
Mnogi ljudi današnjice mogu se usporediti s onom gomilom koja je u Jerihonu dočekala Isusa. Svi smo mi spremni prozvati svoga bližnjega i reći: ”Baš je sad taj došao u crkvu, kakve on ima veze s Bogom”. Svi smo spremni vidjeti tuđi grijeh, tuđe slabosti ili tuđu nevolju, i u srcu suosjećati radost što smo mi ipak bolji. E upravo nama koji tako razmišljamo Krist preko ovog događaja daje poruku da nismo u pravu. Dok god osjećamo prezir prema svome bližnjemu, zbog bilo kojeg grijeha ili slabosti, nismo dostojni Krista i njegovog svetog Evanđelja i ne možemo se zvati njegovim učenicima.
Predobri Gospode, koji skupljaš ono što je izgubljeno i liječiš ono što je bolesno. Izliječi naša otvrdnula srca svojom božanskom ljubavlju, da sebe i svoje grijehe i slabosti osuđujemo a bližnjeg volimo i prihvaćamo.