SVAKODNEVNO U 7:45 P. Niko Bilić: Rođenje Isusove Majke je kao zvijezda jutarnja koja najavljuje slavni, spasonosni dan!

ČITANJA:

vl.: Mih 5, 1-4a (ili: Rim 8, 28-30);

Ps 13, 6;

Mt 1, 1-16.18-23

Tekst evanđelja:

Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj.

Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon. Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.

Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine, Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:

Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel — što znači: S nama Bog.

Riječ Božju tumači p. Niko Bilić:

Rodila se majka Mesije

Zahvalan sam i radostan što mogu ovako dati skroman prilog našega isusovačkoga Fakulteta filozofije i religijskih znanosti za Hrvatsku katoličku mrežu na blagdan rođenja Blažene Djevice Marije – Malu Gospu. Danas slušamo Evanđelje o začeću i o rađanju (Mt 1,1-16.18-23).

U našoj poznatoj i omiljenoj bazilici, nacionalnom svetištu Presvetoga Srca Isusova koja je žestoko stradala u Zagrebačkom potresu lijevo od glavnoga oltara pokrajnja je kapelica Blažene Djevice Marije. Na njezine blagdane, zahvaljujući našoj vrijednoj braći sakristanima, zasjale bi male svjetiljke oko cijela njezina lika i oltar bi bio posebno urešen biranim cvijećem. Sada je sve stalo. Premješteno je u mali pastoralni centar, u kojem od ovoga tjedna, kako već čuste, omiljena večernja misa počinje pola sata ranije, u 18:30, u pola sedam. Ovo je prava zgoda da od srca kažem “Hvala!” svima vama koji ste se već uključili u dugotrajnu i opsežnu obnovu Bazilike. Sve je vrijedno: i molitve i znanje, i rad i dar. Svaka vaša donacija dragocjena je pomoć kao što piše na službenoj stranici isusovci.hr

Mala Gospa Zagrebu je posebice važna jer u ovom tjednu krećemo na zavjetno godišnje hodočašće u Mariju Bistricu. Moj Zagrebe, pođi k Majci Kristovoj koju zazivaš kao svoju Kraljicu i Zaštitnicu! Dođite, dođite! Ove subote i nedjelje molimo zajedno sa svim mladima iz naše nadbiskupije: “O pomozi palom svijetu koji želi ozdravljenje!”

Današnje nas poznato Evanđelje podsjeća na početak Prve Knjige Ljetopisa u Starom zavjetu gdje se punih deset poglavlja nižu rodoslovlja. Matejevo evanđelje ističe kako Bog strpljivo čeka puninu vremena. Šesterostruki niz od biblijski savršenih sedam naraštaja povezuje Abrahamov izlazak (Mt 1,2) i Kristov dolazak (1,16). Premda se u patrijarhalnom svijetu Istoka u tom nizu ne spominje Marijino rođenje, na današnji se blagdan posebno sjećamo kako nam je rođendan Božji dar. Posvješćujemo si kako je svaki čovjek koji je rastao i napredovao, te postao velik pred Bogom i pred ljudima, najprije bio, recimo to tako, “mali čovjek”. Započeo je život kao sićušni zametak pod srcem majke, od majke je rođen. Najprije je bio – dijete. Velika Gospa najprije je bila Mala Gospa. Naravno da se u nizu biblijskih otaca svaki put misli na majku kad god se spominje rađanje jer ona je pritom na djelu. Osim toga u tom, nazovimo ga, muškom popisu, Marija je (Mt 1,16), nakon Tamare (1,3), Rahabe i Rute (1,5) te Urijine žene (1,6), peta po redu. U Starom zavjetu za svaku od četiri strane svijeta po jedna.

Evanđeoska šutnja o Marijinu rođenju najbolje nam pomaže da još jednom i još bolje shvatimo koliko je važan onaj najveći dio Kristova života. Skroviti život Isusov, koji je toliko u skladu s naravi njegove Majke, sadrži i ono odsudno mladenačko sazrijevanje, odrastanje kada je bio pokoran Josipu i Mariji (Lk 2,51) i napredovao je u mudrosti, dobi i milosti (2,52).

Slijedi li svjesno opis u Matejevu evanđelju događaj iz drevne povijesti kad je u doba biblijskih Sudaca Samsonova majka posve definirana kao “Manoahova žena”, to je njezin identitet (Suci 13,2). Ni ime joj se ne spominje, ali njezine je uloga ključna. Josip je u mukama da mu zaručnica, trudna, odlazi u udaljeno Judejsko gorje na tri mjeseca (Lk 1,39). On nadvladava napast da slijedi svoju ljudsku misao o tome da je potajice napusti (Mt 1,19) i sluša što glasnik Gospodnji zapovijeda (Mt 1,20.24). Zasigurno Josip će pružiti Mariji sigurnost, društveni identitet i položaj.

Evanđelje na Malu Gospu utjeha je, ohrabrenje i poticaj koji bodri sve nas današnje ljude, napose mlade, koji se iz mnogih razloga boje, nesigurni su, odbijaju ili odgađaju sklopiti brak. Božja je poruka: Ne boj se uzeti k sebi ženu svoju! Ne boj se primiti u svoj život svojega muža! Ovo je Evanđelje radosna vijest koju odmah razumiju sve majke: već u njezinoj utrobi, od prvoga časa na djelu je Božji Duh (usp. Mt 1,20), novo, drugo, tijelo djeteta razvija se pod njezinim srcem.

Iz cijele povijesti starozavjetnih likova osobito se ističe Ahaz koji je odbio Božju ponudu (Iz 7,12), ali je Bog ipak preko Izaije dao svoj znak (Iz 7,14). Usred velesila koje se dižu jedna na drugu u 8. stoljećuj prije Krista, Bog kao svoj odgovor naviješta rođenje jednoga djeteta.

Je li to u novozavjetnom izvještaju dio spasonosnoga sna koji Josipu rasvjetljulje kako stvari stoje. Anđeo mu tumači: sve što se zbilo – i začeće pod Duhu Svetom, i tvoje misli, i rođenje koje će doći, i ime koje će Josipa dati – sve to ispunja što je Bog davno navijestio (usp. Mt 1,22). Sada je posve jasno. Emanuel – Mesija kojemu će Josip dati ime nije neki vojni ili politički spasilac, nego on je Bog s nama koji nas, svoj narod, izbavlja od naših grijeha (Mt 1,21). Rođenje njegove Majke jest kao zvijezda jutarnja koja najavljuje slavni, spasonosni dan!

p. Niko Bilić iz Družbe Isusove, Fakultet filozofije i religijskih znanosti