SVAKODNEVNO U 7:45 P. Niko Bilić: Njegujmo u sebi milosrdno srce kakvo ima nebeski Otac

ČITANJA:

1Kor 8, 1b-7.10-13;

Ps 139, 1-3.13-14.23-24;

Lk 6, 27-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju. Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko otima ne potražuj. I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.

Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati. Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima.

Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«

Riječ Božju tumači p. Niko Bilić:

Nebeska plaća ljubavi

Jeste li kada radili na porti? E onda znate da je to prva crta, bojišnica takoreći. Svi koji nekoga ili nešto traže dolaze preko porte.

Promislimo danas o ovom Evanđelju u kojem Gospodin uspostavlja svoju revoluciju ljubavi i pokazuje kako do vrhunskoga, potpunog ljudskog savršenstva. Dvaput ponavlja zapovijed: “Ljubite neprijatelje!” (Lk 6,27.35), što će životom zauvijek potvrditi kad bude za nas teški križ nosio, i za nas raspet bio. Zna Isus kako u istom onom 19. poglavlju u Levitskom zakoniku koje donosi čuveni program: “Ljubi bližnjega kao samoga sebe!” (Lev 19,18), svega nekoliko redaka poslije toga stoji još jedna zapovijed koja ima isti kriterij i k tome donosi pedagogijski vrlo važno obrazloženje: “Ljubi stranca kao samoga sebe, jer sami ste bili stranci!” (Lev 19,34) Božja zapovijed podsjeća na teško iskustvo naroda u kući ropstva i s pravom je možemo promatrati kao pripravu za evanđeosku novost. Slušamo danas kako Isus donosi i zlatno pravilo za koje će u Matejevu evanđelju reći da sažimlje cijelo Sveto pismo (Mt 7,12). Što hoćemo da nama čine, to mi činimo! Poziv je to na djelovanje.

Iz našega Fakulteta filozofije i religijskih znanosti koji je zajedno sa svim ostalima na Zagrebačkom sveučilištu ponovno širom otvorio vrata svojim studentima, pa makar i na daljinu i online, zahvalno gledam kako se danas u kalendaru Družbe Isusove slavi blaženi Franjo Garate. Bio je on, kako obično volimo reći, “časni brat”. Dakle u punom smislu redovnik isusovac, premda nije primio svećenički red. Do sveta je života brat Franjo došao tako da je mnoge godine služio kao portir na čuvenom sveučilištu Deusto koje i danas djeluje. Bilo je to u vremenu kad nije bilo telefona ni mobitela ni video kamera, pa se tražila silna dobrota i aktivnost. Ljude svih vrsta valjalo je primiti i pješke pronaći osobu ili mjesto koje traže.

Zanimljivo je njegovo duhovno zvanje! Kad čovjek dođe usred zemlje Baskije u lijep, prostran, zelen, suncem obasjan kraj imenom Loiola, u kojem se usred svetišta sv. Ignacija čuva njegov dvor njegovih predaka, nedugim hodom, u susjedstvu doći će do rodne kuće blaženikove. Već kao dječak dolazio bio do isusovačke zajednice u spomen-svetištu Loiola, pomagao braći, radio, zavolio ih i tako otkrio da ga Bog zove. Bio je, eto, na izvoru. 

Isus kao Učitelj vrlo je realan. Gotovo da nam domaću zadaću daje: Napiši si tko su tvoji neprijatelji, tko te mrzi, tko te proklinje, tko zlostavlja (usp. Lk 6,27.28). I tu počinje posao. Čudesno je kako veliko povjerenje i očekivanje Isusa ima od onih koji ga slušaju. Ljubite, činite dobro, blagoslivljajte, molite! To je odgovor ljudima s popisa. To je Kristova duhovna pobjeda. Uspostavlja on novu zajednicu utemeljenu na njegovu primjeru i snazi njegove božanske osobe. A na drugoj strani ističe one koje naziva grešnicima (Lk 6,33.34). Ondje su nezahvalnici i opaki (6,35).

Bitna je razlika u svrsi koju si postavljaju, za kojom u svojoj slobodi idu. Onima koji Isusa slušaju kao glavni cilj Isus nudi mjeru dobru, nabijenu, natresenu, preobilnu koju prema evanđeoskom jeziku Otac nebeski daje (Lk 6,38). To je velika plaća kojoj se nadamo. Kad govorimo o blaženim i svetima, onda upravo na to mislimo. Prema promišljenu sudu o njegovu životu Crkva zaključuje da je blaženi brat Francisko već primio punu mjeru.

Za razliku od naravne trgovačke logike: do ut des – dajem da mi dadneš, Isus među svojima uspostavlja drukčiju, evanđeosku logiku milosti. Plaća je nevjerojatna, da zajedno s Isusom, budu sinovi Svevišnjega (Lk 6,35). Ljubi zato jer je Isus ljubio! Kada činiš dobro i kad daješ, ne čini to iz plitke računice prema bližnjemu i ovome svijetu, nego gledaj na Oca nebeskoga!

Isus ističe potankosti. Ne dopušta svojima da sudačkim okom kritiziraju bližnje (Lk 6,37), iskapaju im grijehe i pokreću dugačke sudačke procese u kojima bi s Adamom i Evom nasjeli da su sposobni sami određivati što je dobro, a što zlo (Post 3,5). Ljubav se traži! Sud je Božji. Zabranjuje svojima i ono drugo: da izriču konačnu osudu, da odbacuju i isključuju, da donose presude i određuju kazne. Osuda pripada Bogu. Ako priznajem onaj konačni i istinit sud Oca nebeskoga, njegovu do kraja pravednu presudu, onda ću doživjeti slobodu od njegova suda i osude. Isusovi slušatelji znaju: ako velikodušno daju oproštenje, sami će ga od Oca primiti. To je logika milosti u kojoj je spas svijeta.

Isusovca, blaženoga brata Franju Garatea svjedoci pamte po svagdanjoj ljudskoj toplini i zauzetoj dobroti s kojom je svakoga znao dočekati. Hoću li pretjerati ako u njemu prepoznam sliku savršenstva na koje Isus poziva tražeći da u sebi njegujemo milosrdno srce kakvo ima Otac nebeski (Lk 6,36)?! Stalan je to poziv koji papa Franjo ustrajno ponavlja, a u njemu se krije naša budućnost.

p. Niko Bilić iz Družbe Isusove, Fakultet filozofije i religijskih znanosti