SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Toni Potrebić: Bog nas ljubi i spašava od grijeha

ČITANJA:

Prop 1, 2-11;

Ps 90, 3-6.12-14.17;

Lk 9, 7-9

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici glede Isusa jer su neki govorili: »Ivan uskrsnu od mrtvih«; drugi: »Pojavio se Ilija«; treći opet: »Ustao je neki od drevnih proroka.« A Herod reče: »Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem?« I tražio je priliku da ga vidi.

Riječ Božju tumači vlč. Toni Potrebić:

Vjernici i nevjernici složit će se da je Isus iz Nazareta jedna od najvažnijih osoba ljudske povijesti. Svojim naukom, propovijedanjem, ali i moćnim djelovanjem ostavio je trag u povijesti. Privlačio je pažnju svojih suvremenika. Zbog toga su se mnogi ljudi pitali tko je Isus. Kružile su brojne glasine o njemu. Neki su govorili da je Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih, drugi su u Isusu prepoznavali Iliju, treći su u Isusu vidjeli proroka, Božjeg čovjeka.

Evanđelje nam govori da Herod tetrarh, predstavnik vlasti nije bio ravnodušan prema Isusu. I on se poput brojnih suvremenika pitao tko je taj čovjek. Herod ne prepoznaje u Isusu Iliju ili nekog od drevnih proroka, nego spominje da ga podsjeća na Ivana Krstitelje. Herod govori da je Ivanu odrubio glavu. Suočavanje s Isusom budi glas Herodove savjesti. Isusova osoba suočava Heroda s njegovim grijehom, sa nečistom savješću. Isus suočava čovjeka sa savješću koja je Božji glas u čovjeku.

Nakon toga je Herod tražio priliku da vidi Isusa. Čitamo kasnije u Lukinom evanđelju, da to nije bila čežnja za Isusom spasiteljem, nego za Isusom čudotvorcem (usp Lk 23,8). Herod nije tražio susret s Božjim spasenjem u Isusu, nego je želio spektakl, zabavu, čudesa. Suvremeni čovjek sličan je Herodu jer neprestano traži zabavi, traži senzaciju, nešto izvanredno. Svoje potrebe čovjek želi zadovoljiti nerazumnom potrošnjom i površnim užicima. Suvremeni svijet nam površnim spektaklom nudi utišavanje glasa savjesti. S druge strane Isus budi taj glas, odnos sa Isusom budi pitanja i sumnje, stvara sveti nemir. Ako se prepustimo svijetu, može nam se činiti da je u našem životu, pa i čak u našoj vjeri, sve jasno i da u njoj nema mjesta za neodgovorena pitanja. Možda bježimo od pitanja i sumnji, jer to smatramo znakom nevjere. Takav bijeg može nas odvesti u zaborav Boga.

Stoga pitanja i sumnje ne moraju nužno biti loše. Pitanja nas dublje uvode u istinu, čine nas poniznijima pred otajstvom. Stoga se usudimo pitati: Ima li u našim srcima još uvijek interesa za Boga, za Krista? Je li nam Isus zanimljiv? Pitamo li se iskreno tko je on? Koje su naše sumnje i nedoumice? Ili nam se čini da nam je sve jasno?

Evanđelje nas potiče da se pitamo tko je Isus, tko je on uistinu. Možda nas to pitanje suoči sa bolnom istinom o našem grijehu i nečistom savješću, ali susret s Kristom uvijek je susret s Bogom koji nas ljubi i koji nas spašava od grijeha.

Vlč. Toni Potrebić