SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Toni Potrebić: Molitva za drugoga donosi duhovno, a ponekad i tjelesno ozdravljenje

ČITANJA:

od dana: Izr 30, 5-9;

Ps 119, 29.72.89.101.104.163;

Lk 9, 1-6

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Sazva Isus dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. I reče im: »Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih.

Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda.

Riječ Božju tumači vlč. Toni Potrebić:

Jedna od najljepših slika Crkve jest Crkva kao tijelo Kristovo. Sveti Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima piše da smo dio Kristova tijela. To tijelo se sastoji od mnogih udova, a svaki ud ima svoju ulogu. Svaki kršćanin dobio je neki dar od Boga i pozvan je taj dar staviti u službu zajednice (usp. 1 Kor 12,12-30). Bog nam je povjerio darove, talente i sposobnosti kako bismo nastavili Kristovo djelo. Crkva kao mistično tijelo Kristovo nastavlja Isusovo djelo u svijetu.

U evanđelju smo čuli kako Isus saziva dvanaestoricu, najužu skupinu svojih učenika. Oni su slušali njegove propovijedi, usvajali njegov nauk, promatrali njegova čuda, svjedočili su brojnim oslobođenjima od duhovnog i tjelesnog zla. Sada Isus traži od dvanaestorice da oni čine jednako. Isus je dvanaestorici dao moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesnike. Daje vlast oslobađati od tjelesnog i duhovnog zla, odnosno daruje moć protiv zloće. Tada šalje dvanaestoricu propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike.

Poslanje dvanaestorice apostola se sastoji od propovijedanja Božje moći i oslobađanja od tjelesne i duhovne zloće. To poslanje vjerno nastavlja Crkva tijekom svoje povijesti, neumorno propovijedajući istine vjere te liječeći bolesnike. To je Crkva činila na sasvim konkretan način. Upravo je Crkva osnovala brojne škole i faklutete, ali i bolnice i zdravstvene ustanove. Njega o bolesnima, starima i nemoćima dio je poslanja Crkve. U današnjem vremenu to bismo trebali imati na umu.

Međutim ne smijemo zaboraviti da čovjek nije samo tjelesno, nego i duhovno biće. Osim bolesti tijela, postoji i bolest duha. Koliko je samo bolesti duha u našemu vremenu? Koliki ljudi žive zarobljeni grijehom? Koliki naši suvremenici trpe od straha i tjeskobe, od nemoći, od usamljenost? Koliko je bolesnih odnosa u našim obiteljima, susjedstvima? Mi kao Crkva imamo poslanje liječiti bolest duha. Ponekad je kao lijek za tu bolest dovoljan posjet, razgovor, topla riječ ili osmijeh. Bog nam daruje i lijek milosrđa, praštanja. Ne zaboravimo i na snagu molitve. Molitva za drugoga donosi duhovno, a ponekad i tjelesno ozdravljenje. U molitvi shvaćamo da ne ovisi sve o nama i našim silama, nego i o Bogu. U tom svjetlu možemo razumjeti zabranu nošenja štapa, torbe, kruha i srebra. U tim stvarima možemo prepoznati tehniku, hranu i novac, sve ono što se lako pretvori u idola kojemu služimo. Štap, torba, kruh i srebro predstavljaju stvari koje nam daju lažnu sigurnost. Isus traži od svojih učenika da se ne oslanjaju na te lažne sigurnosti. Dvanaestorica nemaju samo svoje sile, nego i moć koju im Krist daruje.

Sakramentom krštenja nam je darovana moć i vlast da u našim sredinama oslobađamo svijet od zloće. Krštenjem smo postali dio Kristova mistična tijela, dio Crkve. Budimo svjesni da smo mi Kristova ruka u ovome svijetu, ruka koja oslobađa od zla te zaključimo razmišljanje o današnjem evanđelju molitvom koju mole sestre Misionarke ljubavi: „Učini nas dostojnima, Gospodine, da služimo braći i sestrama po čitavu svijetu koji žive i umiru u siromaštvu i gladi. Daj im po našim rukama kruha svagdanjega, po našoj djelotvornoj ljubavi radost i mir.“

Vlč. Toni Potrebić