SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Ivan Benaković: Naš istinski život nalazi se u izlasku iz samoga sebe ka bratu čovjeku

ČITANJA:

Iz 1, 11-17;

Ps 50, 8-9.16bc-17.21.23;

Mt 10, 34 – 11, 1

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi. Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan.

Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.

Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.«

Pošto Isus završi upućivati dvanaestoricu učenika, ode odande naučavati i propovijedati po njihovim gradovima.

Riječ Božju tumači vlč. Ivan Benaković:

Današnji evanđeoski odlomak može nam se dragi slušatelji, učiniti uistinu teškim za shvatiti. Naime, Isusov nastup je pun bremenitih i snažnih riječi te će dobronamjeran slušatelj ili pak čitatelj današnjeg evanđeoskog teksta ostati nemalo zbunjen. Jer nismo baš naviknuti slušati tako teške riječi. Isus svoj govor započinje riječima – Nemojte misliti da sam došao donijeti mir na zemlju, nego mač. I još bi ovu rečenicu mogli nekako i shvatiti, međutim Isusov će se težak ton i dalje nastaviti.

Naime, današnji evanđeoski ulomak dio je Isusova govora apostolima, odnosno Dvanaestorici koju izabire kako bi oni bili oni koji će uprisutnjivati Kraljevstvo nebesko na zemlji. Krist jednostavno želi dati temeljne smjernice apostolima kako bi shvatili istinsku narav svoga poslanja. Kakvo je to poslanje? To je poslanje koje će cilj imati u proglasu naravi istinskog Božjeg kraljevstva. Iz te perspektive shvaćamo sada težinu Isusovih riječi u današnjem evanđelju. Težina Isusova nastupa ima svrhu, a to je prikazati kako Kraljevstvo nebesko nije nešto što ima doći jednoga dana, nego nešto što se uprisutnjuje ovdje i sada, na zemlji. Iz toga razloga Isus u današnjem evanđeoskom ulomku ciljano donosi slike koje će prikazivati mreže naših ljudskih odnosa koje trenutno živimo. Svi ti odnosi darovani su nam ne bi li posvjedočili svoje istinsko opredijeljenje za Kristovo kraljevstvo.

To je izraženo i u grčkom tekstu današnjeg evanđelja gdje se za opise radnji koje ljudi čine uvijek koristi glagol u participu prezenta koji želi ukazati na aktualnost sadašnjeg trenutka, odnosno onoga što čovjek živi ovdje i sada. Isus dakle veli da, ako nam življenje sadašnjeg trenutka priječi da se istinski prikažemo kao Božji, vrlo vjerojatno još uvijek nismo počeli živjeti logiku Kraljevstva nebeskog, nego i dalje živimo samo u perspektivi materijalne pojavnosti onoga što vidimo, a naš pogled je udaljen od Boga. To je primjerice vidljivo kada se želimo svakome svidjeti našim djelima te onda naši čini budu usmjereni izgradnji lažnoga mira, a ne izgradnji Božjega kraljevstva na zemlji. Baš zato Isus danas koristi glagol ljubiti te uz njega povezuje naše najintimnije zaljubljenosti, one obiteljske. One zaljubljenosti koje nam često priječe da budemo do kraja Božji. Tada iz vida gubimo Krista i snagu evanđelja te se naš život sve više razbija do najsitnijih kamenčića koje više nitko nije sposoban sabrati.

U trenucima naših ovozemaljskih zaljubljenosti može nam se učiniti kako istinski živimo te smo pronašli istinsku životnost, no tek tada nam je život postao tako dalek jer je istinski život moguć samo u Bogu i u vjernosti Njegovoj riječi. Zato današnje evanđelje završava nizom konkretnih slika koje nam žele prikazati da se naš istinski život pronalazi u izlasku iz samoga sebe te u odlascima prema bratu čovjeku. Bratu čovjeku kojega poštujemo ne zato što mi je prijatelj ili rođak, nego zato što ga prepoznajemo u onome što on istinski jest. Tek takvo priznavanje drugoga čovjeka garancija je da se u nama počinje izgrađivati čovjek po mjeri Kraljevstva Božjega kojega Isus naviješta. Molimo zato danas Boga da možemo biti istinski graditelji Kraljevstva nebeskoga koje smo pozvani izgrađivati ovdje i sada u snazi Krista koji je prvotni navjestitelj njegove snage.

vlč. mr. sc. Ivan Benaković, profesor Svetog pisma na KBF-u u Đakovu i doktorand iz područja biblijske teologije na Papinskom Sveučilištu Gregoriana u Rimu.