SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Marko Čolić: Milost koju od Boga primamo, pozvani smo dalje dijeliti bližnjima

ČITANJA:

Hoš 11, 1.3-4.8c-9;

Ps 80, 2ac.3bc.15-16;

Mt 10, 7-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus apostolima: »Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite!

Besplatno primiste, besplatno dajte!

Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina,

ni obuće, ni štapa. Ta vrijedan je radnik hrane svoje.

U koji god grad ili selo uđete, razvidite tko je u njemu dostojan: ondje ostanite sve dok ne odete. Ulazeći u kuću, zaželite joj mir. Bude li kuća dostojna, neka mir vaš siđe na nju.

Ne bude li dostojna, neka se mir vaš k vama vrati.

Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu. Zaista, kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na Dan sudnji, negoli gradu tomu.«

Riječ Božju tumači vlč. Marko Čolić:

„Besplatno primiste, besplatno dajte!“

U duhovnom životu, milost koju od Boga primamo, pozvani smo dalje dijeliti bližnjima. Primljena milost neće nam se time oduzeti, jer ona ima jedno neobično svojstvo: dijeleći ju, ona se ne umanjuje, nego se povećava i širi. Stoga milost koju smo od Boga primili nismo pozvani bjesomučno i ljubomorno čuvati za sebe. Trebamo ju velikodušno i odvažno dijeliti drugima. To je naše svećeničko poslanje!

To čineći, ulazimo u jednu neobičnu ekonomiju, u kojoj, paradoksalno, profit ne stoji na prvome mjestu. Isus nas upućuje: „Ne stječite zlata, ni srebra, ni mjedi sebi u pojase, ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa.“ Sve su to pomoćna sredstva, zalihe. One predstavljaju sve one stvarnosti kojima se pokušavamo „osigurati“. U redovitom je životu razborito uvijek imati neke materijalne resurse u pričuvi, a koji se onda u vrijeme krize, u potrebi dakle, mogu aktivirati i koristiti.

Pa ipak, isto ne vrijedi za duhovne stvarnosti: njih možemo mirne duše dijeliti, dijeliti i dijeliti, a istodobno ne biti u bojazni da će nam ih ponestati! Ulazeći u taj milosni ples – primanja milosti od Boga i predavanja milosnih darova našim sestrama i braći – i mi se mijenjamo. Naše srce se širi te imamo više povjerenja u Boga, a i u druge ljude. Oslanjamo se na ono što se tradicionalno zove Providnost – imamo povjerenja da nećemo ostati „gladni“.

To povjerenje nam pomaže i u onim situacijama u kojima ćemo doživjeti odbijanje, packu ili čak i udarac: „Ne bude li [kuća] dostojna, neka se mir vaš k vama vrati“. Ako naši bližnji ne žele primiti naš dar – mir – taj isti mir ne mora biti izgubljen ili uništen. Bit će nam vraćen, tj. ostat ćemo u miru.

Kao ljubljeno dijete Božje, primio sam od Boga neke (možda mnoge!) darove.

Znam li nabrojati barem neke od darova koje mi je Bog besplatno dao?

Znam li koje su mi darove besplatno dali roditelji, učitelji, prijatelji?

Jesam li osjetio ljepotu dijeljenja bez bojazni i kalkulacije? Na što me je to dalje potaknulo?

„Besplatno primiste, besplatno dajte!“

Vlč. Marko Čolić, župni vikar župe sv. Josip, Zagreb – Trešnjevka.