SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Marko Čolić: Isusov dodir liječi, spašava i uskrisuje

ČITANJA:

Hoš 2, 16.17b-18.21-22;

Ps 145, 2-9;

Mt 9, 18-26

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok je Isus govorio, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje l reče: »Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će.«

Isus usta te pođe s učenicima za njim. I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.« A Isus se okrenu i vidjevši je reče: »Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.« I žena bî spašena od toga časa.

I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa reče: »Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava.« Oni mu se podsmjehivahu. A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. I razglasi se to po svem onom kraju.

Riječ Božju tumači vlč. Marko Čolić:

Dodir može izricati višestruke stvarnosti: može biti znak najveće ljubavi i privrženosti, ali osoba svojim dodirom može drugoga i povrijediti, pače i zlostaviti. Skoncentrirajmo se sada ipak na one pozitivne dodire:

Kada smo djeca, zagrljaj majke ili oca daje sam sigurnost i potvrda je njihove nježnosti i blizine.

Zagrljaj voljene osobe, dodir njezinih usana ili pak njezina ruka što nam miluje kosu, izraz je najdubljih osjećaja privrženosti, uzajamnog privlačenja i ljubavi.

Kada prijatelj položi svoju ruku na naše rame u trenucima tjeskobe, straha ili tuge, znak je to njegove brige, blizine, pomoći i razumijevanja. Taj dodir nas smiruje, daje nam hrabrost da ne posustanemo na našem putu usprkos teškoćama.

Kad ostarimo, nježni stisak ruke nekoga iz naše obitelji svjedoči nam da nismo napušteni ili zaboravljeni.

Stoga razdoblja u kojima nam je dodir onemogućen ostavljaju na nama tragove. Zamislimo kako se morala osjećati osoba koja je bila u samoizolaciji i koju nitko nije trebao doticati. Iako su joj njezini voljeni vjerojatno iskazivali ljubav i pažnju telefonskim pozivima ili porukama, blizinu koju dodir omogućuje mobitelu nije moguće posredovati. A Isusov dodir liječi, spašava i uskrisuje. Isus se daje prekinuti u svojem govoru, jer osjeća čovjekovu potrebu. On ustaje i kreće za njim. Djevojku je jednostavno dotaknuo – primio za ruku – i ona bi uskrišena.

Ali još i više: ne samo da Isusov dodir uskrisava, nego i njega dotaknuti liječi. Na putu prema kćeri onoga čovjeka umetnuo je evanđelist kratku scenu o ženi koja je dotaknula skut Isusove haljine i bila spašena. Isus je dodirljiv i dodiruje. Bliz nam je. Njegov dodir uskrišava; ako ga dotaknemo, bivamo spašeni.

Koji su dodiri obilježili moj protekli tjedan ili mjesec? Je li me netko svojim dodirom utješio, ohrabrio, izliječio?

Za koju osobu iz svoje okoline smatram da žudi za mojim dodirom? Kome trebam iskazati svoju ljubav i blizinu dodirom?

Prema kome se još uvijek držim „nedodirljivim“?

Vlč. Marko Čolić, župni vikar župe sv. Josip, Zagreb – Trešnjevka.