SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Ranko Papić: Svjedočanstvo ljubavi uvijek je novo i jedinstveno

ČITANJA:

Dj 12, 1-11;

Ps 34, 2-9;

2Tim 4, 6-8.17-18;

Mt 16, 13-19

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.«

Riječ Božju tumači vlč. Ranko Papić:

Danas slavimo svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla i kako kaže zborna molitva „od njih je Crkva primila početke vjere i bogoslužja, daj da u svemu slijedi njihov nauk“. Ako su oni početak, gdje smo onda ti i ja? Kraj ili dostojni nasljednici njihova nauka? Ako su oni prvi u ispovijedanju vjere tj. u tumačenju njenih dubina to ne znači da mi moramo biti posljednji već naprotiv, oni nam svjedoče kako Gospodina nasljedovati i za njega svjedočiti. Svjedočanstvo njihova života govori i nama danas da prvo mjesto nije rezervirano ili zauzeto već da čeka na svakog od nas i to na način da se pretječemo u ljubavi slijedeći nauk apostola. Tako se izgrađuje Crkva, tako se ljubi obitelj, tako se daje slavu Bogu! Inače, lako bi mogli dobiti dojam da je prvo mjesto zauzeto, a i mnoga druga pa da više nema prostora za tko zna kakva dostignuća, trud i ljubav, a zaboravljamo da je svjedočanstvo ljubavi uvijek novo i jedinstveno, da se svetost očituje uvijek na unikatne načine i zato isprikama i opravdanjima danas nema mjesta.

Promatrajući ovu dvojicu svetaca očima vjere kao uostalom i sve druge, ne gledamo u imaginarno, ne gledamo u nedostižno ili već postignuto pa samim time riješeno. Promatrajući njih pronalazimo nadahnuće i putokaze za naše vlastite živote, tražimo načine kako bi svatko od nas učinio jedinstvenim svoj put života i svjedočanstvo vjere, kako bi svatko od nas odgovorio živom vjerom na Kristov poziv i poticaj k istom cilju!

U tom smislu pokušajmo razumjeti današnje evanđelje, Isus pita učenike: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“ Zar ga zaista zanimaju govorkanja ljudi, mišljenje mase? Doduše, ispada da su učenici jako dobro upućeni što kažu ili misle i jedni i drugi i treći. I mi ponekad bolje znamo reći što misli i govori i ovaj i onaj nego mi sami, lakše nam se baviti tuđim odgovorima i postupcima nego sa vlastitima. Baš zato tu Isus dolazi sa bitnijim pitanjem, osobnijim, upućenim onima koji su stalno uz njega: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Kad tako dobro znate što drugi govore, koji je vaš odgovor? Pitanje koje možda više traži odgovor i stav života u odnosu na Sina Čovječjega nego li na ispravnost formulacije odgovora. Tu zatim Petar prvi prihvaća i odgovara svjedočanstvom vjere, sada riječima, a kasnije krvlju. Na Petrovu ispovijest vjere, Isus odgovara obećanjem i vjernošću svima, garancijom za sve vjekove.

I zato, dok ih danas promatramo, vidimo ih ispravno jedino u svjetlu vjere. Dok razmišljamo o njihovu odgovoru života na Kristov poziv nemojmo zaboraviti da Krist očekuje i naš odgovor koji nitko drugi umjesto nas ne može dati, a dobro znamo kako je Krist i meni i tebi već davno odgovorio te odgovara svaki dan na našim oltarima.

vlč. Ranko Papić, župnik u Novalji.