SVAKODNEVNO U 7:45 P. Mirko Sadak: Oče naš - temeljna molitva i uzor svake naše molitve Bogu

ČITANJA:

Sir 48, 1-15;

Ps 97, 1-7;

Mt 6, 7-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. Vi, dakle, ovako molite:

‘Oče naš, koji jesi na nebesima!

Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!

Kruh naš svagdanji daj nam danas!

I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim!

I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!’

Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«

Riječ Božju tumači p. Mirko Sadak:

Draga braćo i sestre u Kristu, dragi slušatelji HKR-a! Pogani su oni koji ne poznaju pravoga Boga, a Isus nam objavljuje Boga kao Oca. Pogani shvaćaju Boga kao silu, kao nekoga koga treba umilostiviti… Kao nekog stranog, nepoznatog, dalekog koji ipak ima moć iznad ljudske moći. I onda kada ne možemo postići nešto svojim snagama, onda se trebamo uteći nekom moćnijem od nas. Onda ga svojim molitvama trebamo potaknuti da nam se smiluje, da nam pomogne. Kako Isus kaže možda mnogim riječima, molitvama i pobožnostima.

Isus nas uči nešto drugo. On kaže da je Bog naš Otac. Kaže da On već zna sve što nam je potrebno. Da nema potrebe da ga mnoštvom riječi i molitava prisilimo, uvjetno rečeno da nam nekako pomogne. On nam daje jednu drugu molitvu i način molitve. Kaže da se Bogu obraćamo kao Ocu, govoreći Oče naš! Kaže da molimo za njegovo kraljevstvo, a sve ostalo će nam se nadodati. Kaže da molimo da bude Njegova volja, odnosno da se znamo odreći svoje volje, svojih planova i nacrta, jer on zna što je najbolje za nas. Kaže da molimo samo za naš kruh svagdašnji, za ono što nam je neophodno i nužno potrebno za život. Ostalo je nepotrebno, suvišno i često nas može odvesti na stranputice.

U ovoj molitvi ističe također da molimo da nam oprosti naše dugove, odnosno naše grijehe – ali nadodaje – kao što mi opraštamo našim dužnicima! Međutim, tu vidimo mali problem, jer mi često baš i ne znamo opraštati, pa nas Isus u ovoj molitvi poziva da mijenjamo svoje stavove i ponašanje. Da i mi znamo opraštati svojim dužnicima, jer u suprotnom kako da očekujemo da Bog oprašta nama, ako mi ne znamo ili nećemo oprostiti drugima?

Na kraju ove molitve vidimo malu nesuglasicu… Ne uvedi nas u napast… Jer Bog nas sigurno ne napastuje i ne navodi na grijeh – nego samo dopušta da ponekad budemo iskušani. U napast nas može navesti samo đavao, tijelo i svijet. Jer ne živimo pod staklenim zvonom, nego smo kroz život često izloženi mnogim napastima. Ali i te napasti su potrebne da bismo bili prokušani. U životu često moramo birati između dobra i zla. I na kraju onda molimo da budemo izbavljeni od toga da popustimo zlu. Da ne dozvolimo zlu da uđe u naš život. Negdje se prevodi i izbavi nas od Zloga, odnosno njegovih zamki i zavođenja.

Ova molitva koju nas je Isus naučio, temeljna je molitva i uzor svake naše molitve koju upućujemo Bogu i kojom se obraćamo Bogu, prije svega u toj svijesti da je on naš nebeski Otac. Amen.

P. Mirko Sadak, župnik zagrebačke župe Marije Majke Crkve