SVAKODNEVNO U 7:45 Fra Darijo Džigumović: Isusova blizina jača je od svih prijetnji i nesigurnosti

ČITANJA:

Pnz 8, 2-3.14b-16a;

Ps 147, 12-15.19-20;

1Kor 10, 16-17;

Iv 6, 51-58

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.« Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«

Riječ Božju tumači fra Darijo Džigumović:

Isus je rekao: ‘Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, u meni ostaje i ja u njemu.” Židovi su se čudili tome. Nikako im nije išlo u glavu kako on to može dati svoje tijelo za jelo i svoju krv za piće. Ni mi to ne shvaćamo. Međutim, nama nije jasno mnogo toga. Ne razumijemo čovjeka koji ne misli na sebe, nego samo na druge; ne razumijemo čovjeka koji je spreman drugome priskočiti u pomoć, žrtvovati se pa makar sam pritom ostao prikraćen za dobitak.

Ne razumijemo ljude koji su potpuno nesebični, sasvim za druge. Čine nam se kao ljudi koji su doduše idealni, ali nisu stvarni. A inzistiramo na realnosti kao na osobitoj kvaliteti današnjeg čovjeka. Jer drugačije se ne može!

Ipak, prihvaćamo taj Isusov dar koji je toliko potreban svijetu. Osjećamo da je Isus u tom daru kruha i vina. Zapravo, samo on može u potpunosti stajati iza svoje riječi; samo Isus može biti tako bezuman u svojoj ljubavi da ne misli na sebe nego na sve nas koji tako silno trebamo njegovu ljubav.

Isus zove na blagovanje toga kruha. To je zapravo poziv na sjedinjenje, ponuda blizine, iskaz jedinstvene pažnje i ljubavi. To je prijateljstvo koje se želi po zajedništvu stola, po blagovanju od istoga kruha i iz iste čaše, učvrstiti i zapečatiti da ostane duboko i potpuno. Silno nam je potrebno takvo prijateljstvo. Treba nam sigurnost da nećemo ostati sami, sigurnost da nas prijatelj neće razočarati. Isus ostaje s nama, vraća nam mir i sigurnost. Isusova blizina jača je od svih prijetnji i nesigurnosti ovoga vremena u kojem živimo. Zato smo pozvani na pričest.

Sakrament euharistije, pričest, i za nas je lekcija o blizini, o prisutnosti. Dok tako istinski osjećamo potrebu za ovom jedinstvenom blizinom, budući da ne možemo živjeti prepušteni samima sebi, u isto vrijeme smo često jedni drugima tako daleki. Tjelesna blizina ne znači uvijek i istinsku životnu blizinu, zauzetu ljubav. Koliko ljudi trpi od samoće; mnogi su tako očajno sami u silnoj vrevi naših gradova. Naši su gradovi i naša mjesta za mnoge koji umiru od žeđi za čovjekom, za bratom, za blizinom kao pustinje bez oaze. Naši osmijesi ne znače uvijek radost; naše pružanje ruke nije uvijek pružanje mira. Iznutra smo podijeljeni; prema vani smo neautentični. Trpimo od nepovjerenja i straha, a sigurnost i ljubav ne znamo ni mi drugima darovati. Ohrabrujuće su stoga Isusove riječi: “U meni ostaje i ja u njemu”. Kroz svaku euharistiju, u svakoj pričesti daruje nam se Isus. Dolazi nam kao onaj koji na najistinitiji način biva prisutan u čovjeku. Isus nije površan u svojim obećanjima. Suživljava se s nama, ponire u nas, postaje dio nas, a mi dio njega. To je ta jedinstvena prisutnost koju je samo Isus mogao ponuditi čovjeku i svijetu.

Pričest je trajan dar. Isus je umnožio kruh da bi ga posvećena ostavio za dar svojoj Crkvi. Isus nas ne ostavlja kao siročad. Na zauzet način s puno ljubavi i pažnje ostaje s nama, ostaje za nas u svemu što jesmo i što živimo.

Upravo nam je takva prisutnost potrebna. Uvijek čeznemo za osobama koje hoće biti s nama, koje znaju slušati, čuti. Isus sve to najbolje hoće i zna.

Iz nedjelje u nedjelju radujemo se euharistiji, sakramentu što ga je Isusova ljubav darovala svijetu. To je osigurano cijenom predanoga tijela i prolivene krvi. Neprestano nam o tome rječito govore znakovi kruha i vina, jela i pića. Svaka nam misa, svaka pričest govori da je Isus u nama i da je u svom srcu za nas ostavio mjesta: “Vi u meni, ja u vama!” Nismo sami nikada, ni u najtežim časovima, u kušnjama i problemima. Kada smo slabi, kada ne možemo dalje, sigurnost da je Isus s nama omogućava nam početak novoga života.

fra Darijo Džigumović